Otvorila oči...
i poželjela da ih zatvorim
i ne otvaram barem dva vijeka...
I onda, jednog dana,
da se probudim u novom svijetu,
nova ja.
Sat nije dao.
Ostale otvorene.
Bez vremena za kafu...
što je uzrokovalo
da preostali dio dana
imam osjećaj da mi neko lupa
tupim i teškim predmetom u lobanju (iznutra)...
Ubiću patuljka!
Meko svjetlo..
I sat kucka..
uskladjen sa patuljkom psihopatom
u mojoj glavi...
I kucka...
i lupa, skot, bez milosti...
udara kao po učinku da radi...
A moram...
Nisam spavala noćas..
Bila sam srećna i tužna
u isto vrijeme
i evo, sada, bodrim sebe.
Ugađam sebi od jutros
jer se pržim u paklu
u zadnje vrijeme.
Ljubav u meni,
niko mi ne može uzeti..
Znam da je normalno
ne ostvariti svoje snove
i sanjati previše i predaleko
ali, to ne umanjuje moj strah.
Možda zato što sumnjam...
Možda treba da me uveriš
da scenario nije tako surov
da mi pruži na tanjiru
sve što sam željela
ne bih li došla do sna
u obliku tebe... a onda..
Da mi ga uskratiš..
Sada..na korak do sv ...
I ćutim...
I pričam jedino sa tobom u sebi..
Kad pričam....
Ali...uglavnom ćutim....
Da ne bih rekla...
Da bih oćutala.
I ćuteći isijavam reči.
Pa, pišem...
Mnogo toga što želim i hoću...
No...ne progovaram...
I ne šaljem...
U glavi mi tišina...danass....
Sve dok ne iskopah zadnju sliku
i zadnju riječ
koja mi ubrzava silazak na dno
sa kog jedino mogu
da se nogama odbijem
ka površini,
saginjući poslušno glavu
pred Bogom..
Jer me je,
dotakao Tobom...
I obilježio.. ...
Razmahujem se osmijesima
Što ključaju u mojoj Duši
I raspršuju se kroz sva čula
Tebi ih darujem dubinom pogleda
Ugravirala sam te u svaku misao
Ukomponovala u svaki udisaj
Naglasila te u svakom zalasku Sunca
Jer tada ti nastupaš, svojom pojavom
U ozračju noći, stvorila se nova misao
Neću ti je reći, ne, neću ni šapnuti
Pogledom ću samo krenuti tamo
Gdje se dodiruju snovi i stvarnost
I gdje borave i prepoznaju se oni što vole
Ispruženih ruku, dodirnuću Zvijezde
Na krilima noći, upaliću Mjesec
Uz zvuke mj ...
Prije tebe...
Živjela sam po obrascu...
Jasno ucrtana pravila...
Na jasno ocrtanoj stazi...
Onda si došao ti...
Obrazac sam sama promijenila...
Nesvjesno...
Promijenio si mene samu...
Omekšao me...
Dovoljno za...
Zauvijek...
Poslije tebe...
Po starom ne mogu...
Bez tebe...
Drugačije ne umijem...
[slika]
Falling from the edge
the scars will stay forever,
Side to side with dead
this last time even better
Darkness and light are bliding her sight
She's not comin` back
Not comin` back !.....
The sky is casting over
her last wish stays unsaid !
Uzimali smo jedno drugom riječ iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti način; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dvije nedjelje.U životu svakog čovjeka, govorio je, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu kao što u životu svake žene postoji samo jedan muškarac sa kojim se osjeća kompletna. Pronaći se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinuđeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne čežnje.- Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sob ...
Znaš li ono
kada drveće cvili
neku čudnu
jesenju melodiju,
strašno poznatu,
a opet,
odavno zaboravljenu ...
I tebe onako, prođe jeza,
onako,
da ti se svaka dlačica
na telu nakostreši?
Noć kada zidovi ožive...
Kada sjenke počnu svoj
drevni ples
po izlizanom parketu,
a nešto čudno i toplo
u tebi te
prosto nagoni da ustaneš
i išetaš iz sobe,
pravo na ulicu ošamućenu
bledunjavom rasvjetom.
Potmulo "beng" u daljini,
ravnomjerno pucketanje pločnika
poprskanog
sitnim kapljicama kiše.
Ili su to bile ...
Kania Tieffer rođena je u Albaniji i svoju balkansku dušu i sebe dovela u Belgiju, sasvim suprotnu zemlju od one u kojoj se rodila... Susret tih dvaju civilizacija u maloj pjevačici oslobađa takve pjesmuljke koje je teško opisati, ali u svakom slučaju, smješne i zabavne, prljave i bizarne, kratke i explozivne....
Ako vas zanima kako bi pop pjesma trebala zvučati i kako će jednom zvučati (ukoliko budemo te sreće), najbolje je skinuti njena dva free albuma i uvjeriti se kako pop još nije mrtav usprkos silnim naporima raznih ...
