Nisi mi prijatelj
čiji stisak ruke
toplinu širi...
Ni dragi mi nisi
čijem dolasku
duša se veseli..
Čak mi nisi ni poznanik
kojem mogu lagati,
da dobro sam...
Ništa mi nisi!!
Bolje je tako..
Znajući da mi nisi ništa,
lakše je ovako...
[slika]
U starom drvetu
urezano srce i
u njemu dva imena..
Trajni pečat,
nekog vremena!
Svaka ljubav počinje- srcem,
traje-urezivanjem ljubavi
i završi se kao-neizbrisivi pečat!!
Napravi ožiljak i
polako blijedi..
Kao sunce na zalasku!
I sve ima svoj trag..
Suton kojeg se rado
ponekad prisjetimo.........
Cijelo nebo
prekriveno dugama,
oblaci iscrtani
velikim srcima...
Na zemlji prijateljstvo
i ljubav vlada..
Svi nasmijani,
na ulicama svakog grada..
Nigdje ni jedne tamne mrlje,
da zasjeni radost života...
Da stvarnost nije drugačija...
ŽIVOT BI BIO ČAROLIJA!!
Kad god poželiš u naš zamišljeni svijet
bez bola i tuge,
... gdje vladaju sreća i ljubav
gdje se voli za sebe
a ne za druge.....
Dođi...
Tamo ćeš mi na dlanu
pružiti sreću i svijet
i onu ružu nedosanjanu...
Tamo ću ti darovati ljubav...
Povedi me sa sobom
na krilima snova
u nebeska prostranstva
prepuna ljubavi i strasti...
Tamo,
gdje zajedno ćemo čekati zore
i zajedno na kraj svijeta ići..
Bez jecaja strepnje, tuge i straha...
Tamo,
gdje ćemo na krilima ljubavi
do zvijezda stići....
Tamo,
gdje će ...
Inžinjeri iz grada Alberta u Kanadi, a zaposleni u "innovates Tehnologija Futures ", na farmi, nedaleko sjedita svoje firme počeli su uzgajati medicinsku marihuanu, tj konoplju naziva Cannabis sativa L. , koja nakon obrade završava na proizvodnoj liniji, gdje se pretvara u kompostni materijal, od kojeg zatim proizvedu materijal za svoje električne automobile. Tako dobiveni materijal veoma je sličan fiberglasu; lagan je, a veoma otporan. VIDI
napravija san glupost.....sad se kajen....u stvari kajen se malo duže.....ne vridi....kaže da je kasno....znan da san teretan...ali znan bit i zabavan....al napravija san glupost.....ima san nešto lipo....ima san najlipše....a nisan zna cijenit...ad je problem....a jesan se i ruga ovin šta plaču po nettu...po blogovima....evo mene u klub plačljivaca....hvala na dobrodošlici.....mogu i ja plplakat....mogu i oću....kad san glup.....sad mi se svi smijite....rugajte se vi meni.....i da nikom nije palo napamet komentirat ovaj blog. ...
Postoji grad.
Daleko.
U njemu je tisuću znanih mjesta,
i svako pamti neku radost
i neku tugu.
Ali što je isplakana tuga
u mojim uspomenama?
I najcrnja bol što je prošla
vezana je za zlatna ljeta i jeseni,
sjajnobijela proljeća i zime.
Isto kao i one radosti.
Svaka psovka i svaki osmijeh
u tom gradu
U prolazu mi smo tek stranci. Ljudi, koji se ne pozdravljaju, ne smješkaju jedno drugom... Dva svijeta koja se ne dodiruju, a vezani smo... Vezani smo nitima sna, i nitima istog razmišljanja, nitima trenutaka u kojima osjećamo isto, i nitima spoznaje da se možda nikad nećemo sresti, u prolazu...
I tako, naši su putevi čudni... Tamo gdje mi se sretnemo, rijetko zailaze obični ljudi. Ali, nama baš tako odgovara.
A jednom, slučajno, ako se sretnemo u prolazu... Nemoj me probuditi iz mog sna!
