Neuzvraćeno

15. veljača 2016 ob 17:05 | 53
Kada je bilo teško
ostala sam uz njega,dok niko drugi nije htio.
Branila sam ga svime
a sad ne zna mi ni ime.


Spavala sam pored njega
kao pokraj kamena
Samo sam željela biti
njegova..jedina.

Zbog njega hodala po snijegu
i sklizala se i padala po ledu.
Pokisla,i hodala satima po kiši,
ubijala od posla da bude mi bliži.


Ne znam jer me volio,
jer nikad to nijednim djelom
nije pokazao.
Možda mu je bilo preteško.


Branim bitangu i princezu,
ljenčinu i budalu,
samo da spasim našu vezu.

Dosta mi je otresanja,
i biti tužna i sama,zbog najmanje sitnice.
Dosta mi je da patim
samo da sam mu bliže.

Sve mu je teško za mene
i ostati budan cijele noći,
i reči ono volim te prije nego sklopi oči.

Dosta mi je njega,i nanošene boli
dosta mi je svega,ali opet ostajem
jer želim da me voli.


Želim da se probudi jednog jutra
i da budem pored njega,
ali ipak da me nema.

Da shvati što je imao,
i više nikad da nema,
da mu suza klizne niz obraz
a u srcu..ostane samo tuga golema.

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
Malina
Malinaprije 11 mjeseci

... eeh kad mu dodje iz d... u glavu,kasno ...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se