Posljednja uspavanka

11. lipanj 2015 ob 13:29 | 32
Sjedim,sama..u svoja 4 kuta sobe
mrak,je,i hladno je.
Svi su me napustili..
i utjehu ne nalazim
u ničemu više.

Neznam koiko je prošlo
odkad sam ovdje,sama
Mahovina je obujmila 100 ljetne zidove
i onaj veseli ton sa zidova je nestao

Rolete su spuštene,
i kuća izgleda zapušteno,
kao da nitko u njoj ne živi..
Krv je posvuda,
a ja se ne sjećam ničega.

Mislim da je jesen,
jer su kiše počele..
i ne čuju se ptičice..
samo plač iz stare oronule kućice.

Moja duga crna kosa,
prekrila mi je lice,
i bijela haljina je poprimila,zelenu boju
koža mi je oderana,jer često kopam po njoj.

Vani je bunar,već dugo zatvoren
otkako sam pala u njega,kao klinka..
Tada me cijela obitelj napustila,
ali vratila sam se jača.

Sada njihova tijela,
u štali,i u kući,kao suveniri vise
napako,gotovo kao Isus..
Moja braća i sestre..
pod temeljima ove kuće žive..
ma da mislim po mirisu,
da se raspadaju i gnjile hahahaha.

Uspavanku posljednju,prije sna
pjevam ti ja..

Aveti moja gladna..čekam te ja,
tamo gdje je kuću mahovina obrasla..
gdje su svi tvoji strahovi
samo krikovi u noći..
ubrzo će Samara i tebi u san doći.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se