Jos jednom

02. rujan 2015 ob 15:31 | 50
Ulica pusta bez vizije prolaze dani bez televizije
gledam u nebo i razmišljam kako ce sve to polako proci.

Moj dolazak nikad nece doci
ja odlazim na sretnije mjesto
gdje nikoga nema samo ja i moja sjena.

Iz drugog sam smjera i to krive srece
gdje nitko ne skrece
vidjeti me nikad neces.

Ne postojim u ovome svijetu
sumnjam da smo u istome svjetlu
iluzija smo slicnoga oblika samo osoba drugog lika.

Nacrtana sam prosta slika
skica koja se nedovršava vječno
i ne znam pričati tečno.

Bole me dani i bole grudi kada gubim
bojim se nestanka sebe i tebe
sto me ostavljas kao vrijeme.

Nisam zlo samo patim zbog inata.
Nisam decko od zanata
nisam nasao svojeg alata.
I zato se bojim
da ne postojim
a znam da stojim.

Stojim na putu krive srece gdje niko ne skrece
brojim dane ko cigarete,zadnje.

Nije mi do niceg nego do novog pocetka.
Ali nema..traka je kratka i nema mjesta za nove greške.

Bilo bi teško ići pješke
do mjesta di se krije sva ta slava.

Nestala mi je glava
više ne sanjam i ne spavam
samo se budim iz trenutka u trenutak.
Kreiram kutak u kojem sam ne zamjetan
ne smetam nikome i tada sam sretan.

Na mjesto gdje niko ne gleda ja sjedam
razmišljam o prolaznosti života
tražim di je ljubav i ljepota
tražim sebe i malo me sramota.

Koliko sam života dosada kreirao i stvarao
sam sam sebe zavaravao
nisam sretan kada sam jedan.
I sada još jednom kažem da mi je svejedno da nemam ništa vrijedno
Kada se spoje svjetovi postati cemo jedno
do onda mi je i dalje svejedno.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se