Dan pun tuge

07. travanj 2011 ob 18:19 | 28
Vani snijeg se za grane drži,
sve se bijeli okolo,
a ja se skrivam od te bjeline,
skrivam se u sobi svojoj tamnoj,
slusam pjesmu jednu,
koja na tebe me prisječa,
na svaki trenutak sa tobom proveden,
mislim na rječi tvoje predivne,
koje govorila si mi,
koje šaptala si mi u uho nježno,
svaki tvoj poljubac,
kroz glavu mi prolazi,
a sada samo samoća me obavija,
tvoja slika koja,
pred očima mojim stoji,
suze mi iz očuju teku,
duša moja plače kao djete.

Svim srcem molim te,
tvoje ime dozivam,
i želim da kraj mene si,
ožiljak na srcu mom,
dubok je i oštar,
ali svake minute sve je veči,
sve vise me razdire,
puca srce na dva dijela,
a samo cijelo za tebe kucati može,
u komadičima nema života.

Tvoje riječi "volim te",
to riječi su koje,
nadu mi daju,
koje drže me na zemlji,
sa tobom htio bi provesti trenutke,
koje pamtit ćeš uvijek,
iako nam brane da volimo se,
ja te i dalje volim,
koliko god oni me mrzili,
nemam protiv njh ništa,
jer tebe želim ja,
želim da smo si svi skupa dobri,
želim tvoj poljubac,
i riječi tvoje tople.

Dan provodim u sobici svojoj,
u samoči koja me dijeli od svih,
kada pitaju me što mi je,
samo velim da sve je u redu,
da ništa me ne mući,
a u meni srce se raspada,
lupa samo za tebe,
za tebe dišem,
svaki trenutak svoga života,
tebi bi htio dati.

Što moram još napraviti,
koliko još moram plakati,
i suze razlijevati,
da bi bila kraj mene,
da možemo se voljeti,
i da nam nitko ne smeta,
da smo sretni,
da ništa nas ne razdvaja,
da poljubac nam nitko ne prekida,
jer ja sam spreman sve ti dati,
jer te volim.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se