Dok smo bili klinci

16. siječanj 2015 ob 15:46 | 31
Evo baš sam neki dan iza zgrade pingač halo,
sa ekipom došo se izčilat malo,
poslije došli klinci tu iz Maslačka,
dodavali nam loptice, igrali skrivača.
Pa si misliš kako super im je,
Rade što god hoće, još im sve kupe strine,
Cijeli dan se igraju dok ne ko drugi brine,
Kako naći posao, kao ja na primjer.
I ja bih htio imat opet sedam, osam godina,
Bit cijeli zmazan, imat poderana koljena.
Je n, dva, tri stalno igrat bilo cool mi je,
A danas vozim auto da me pijan ne ko ubije.
Bilo mi je prije bolje, svi te ljudi duplo više vole
Kad si lima ne treba ti love,
Ruke, noge, leđa te ne bole,
Neš oćeš, sam plačeš, radiš sve po svojem.
A danas moraš učit preko ljeta,
Doma tlače da si niš bez fakulteta,
Paziš kaj radiš jer svako gleda,
Najrađe bi opet bio klinac!Jel da?!

Bilo nam je bolje,
Kad smo bili klinci,
Jer tada oko mene svi su bili pozitivci,
I ponekad poželim,
Da smo opet klinci,
A sjećanja ožive kada vidim nas na slici!

Jura:

Rekli su mi pazi dečko,
ništa u životu nije vječno,
budi pametan i živi sretno,
svako sanja i sva ko bi htio nešto,
a k o klincu nikad ništa nije teško.
Ak me pitaš osmjeh neću sakrit,
U djetinjstvo htio bi se vratit,
Jer bolje nešto, dešava se često,
Kad si mali svaki bed izgleda ti smješno.
A mi tada radili smo razne stvari,
Mazni auto doma, dok ti zaspe stari,
Uzeli kurtone i balone što ih rade,
Punili ih vodom pa ih bacali sa zgrade.
Crvene petarde, palili na šibice,
Igrali u luniću video igrice,
Pa se sjetim kad je bilo dobro sve,
Dole ispred zgrade svi igrali smo nogomet.
I bili smo bezbrižni i sretni,
A danas imamo probleme i nekad nam nejde,
A k o djeca smo stalno bili vani,
Ma danas je dobro,al di su oni dani?

Burazsel:

Još se sjećam dana kad sam bio dječak,
Nikad dosadno mi bilo nije, stalno sretan,
Život težak, al ja to ne osjećam,
Želim da mi kupi stari sve kaj mi obeća.
Želim puno stvari, makar i bez keša,
Al nije tako jednostavno nučit kaj ne znaš.
K o da nismo znali svijet je kao velik,
A sada kako starim to me više ne veseli.
Kad smo bili mali zvali su nas đaci,
Što sam više odrastao zovu nas luđaci.
Kažu radi, moraš odmah, pos o nađi,
Makar mlad si pa nemaš pojima kaj to znači.
Pusti idem dalje sad nije važno di sam,
Kada imam neko znanje pa sa tim razmišljam.
Ne popuštam, kaj ne trebam ne slušam,
Bilo mi je prije bolje sad se ipak guštam.
Daj da kažem to dok nisam odrastao,
Daj da nađem neš čem sam dorastao.
Znam da vratit se ne mogu, al nije važno,
Život ide dalje, živjeti se mora, znam to!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se