Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

NAVRATI ON PONEKAD-10,dio

11. studeni 2013 ob 14:41 | 46
Kasni kolovoz, polagani hod niz aleju na Kozali. Sablasno mi izgleda zajednički križ podignut za one kojima se ne zna ni ime. Siniša počiva ispod breze na laganom brežuljku. Što sam mu bliže hod je sve teži i teži, noge kao da su od olova. Dolazim pred njegovu sliku, a grlo mi toliko steže da ne mogu dohvatiti dovoljno zraka. Palim svijeću i iako želim zamisliti njegovo lice koje se negdje na zelenim pašnjacima zbog toga osmjehuje nekako mi ne uspijeva, zapravo je palim iz kurtoazije. Njegovo tijelo izjedaju crvi tik koji metar ispod mene i jedino što je ostalo od njega je ova slika na nadgrobnoj ploči i krivnja koja me svakim danom sve više izjeda. Suze klize niz obraz i brzo ih brišem..znam da ih on nije volio. Često se pitam zašto ja ne ležim na njegovom mjestu i zašto je one večeri baš morao zaustaviti taj nož namjenjen meni.
“Gospodine Šneler” obratio mi se sudski vještak poslovičnim tonom, “pokažite nam točno kako se sve odigralo i gdje ste vi stajali? Jedva sam napravio taj korak ispred vrata Palacha i okrenuo se licem prema njemu i ostaloj dvojici policajca koji su nešto zapisivali u bilježnicu. Ponovio sam ono čega sam se sjećao bar pet puta i pritom sam iznova proživljavao onaj udarac nožem. Svaki put bih instiktivno podigao lijevu ruku da se obranim od noža baš kao i one večeri, no u onom trenutku kada se ubojica spremao zadati drugi udarac slika blijedi i prestaje. “A gdje je stajao Siniša gospodine Šneler?” prekida me u razmišljanju vještak istim onim poslovičnim tonom. Bože, da bar nema tog pitanja. Crvenim se i pokušavam umanjiti njegov doprinos,a istina je da je zapravo on primio taj nož i da sam ga na neki način ja ubio. Jedva sam izdržao njihovo ispitivanje, a onda se istražitelj okrenuo prema meni vrteći glavom u znak čuđenja: “vi ste gospodine Šneler zapravo čudom preživjeli i još nisam vidio sličan slučaj u kojem je žrtva preživjela a vjerujte mi vidio sam ih dosta. Ovo se doista protivi svim zakonima fizike” Tek tada sam ponovno razmislio o onom prvom udarcu. Onog trena kada je bljesnula oštrica noža iznad mene kao da se u djeliću sekunde stvorila nekakva nevidljiva barijera i omogućila mi točno djelić sekunde da instiktivno dignem ruku i obranim se. “Uvijek ću te čuvati” odzvanjalo mi je kao jeka u mislima. Brzo sam se riješio tih misli. Za vjerovanje u vlastitog anđela čuvara trebati će mi ipak nešto više od činjenice da sam čudom preživio.

nastavlja se

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se