NAVRATI ON PONEKAD - 12.DIO

13. studeni 2013 ob 23:27 | 18
Nas desetorica ležali smo jedan pored drugoga kao sardine, licem okrenutim prema ličkom prašnjavom tlu. U daljini je svako toliko odjekivao zvuk ispaljene granate i tada bi svoje lice zabili još dublje u prašinu. Sekunde se nakon ispaljenja čine kao minute, a zrakom se prolomi zvuk kao da netko zviždi. “Dobro je dečki” uzvikne Bisero, čim zviždi dobro je jer da čujete zvuk kao da se nešto “frće” u zraku kao kad bacate papirnatu traku na nogometni teren za vrijeme utakmice, to znači da joj čujete krilca i nema nam spasa”. Početak kolovoza ’95, gusjenice tenkova probijaju se kroz jedva prohodan teren. Nesnosno je vruće, a na nama je bar 20 kila opreme.Razmišljao sam o velikom plavetnilu, o tome kako neki turista bezbrižno leži na svom luftiću i nema pojma o tome koliko je život lijep. Pripadnik sam interventne desetine za uništavanje bunkera i otpornih točaka pod kodnim imenom “mač”, što znači da nas zovu po potrebi tamo gdje su naišli na zapreku u vidu bunkera ili kakvog oklopnog vozila. Naš zapovjednik Bisero se polako pridigao sa tla i mršteći se pogledao u daljinu. Simpatičan mi je bio taj pažanin. Imao je bar 125 kila na svojih 2 metra visine i gledati ga kako se kreće kroz ličku šikaru bilo je kao da gledate onu kuglu za rušenje kuća koja gazi sve pred sobom. Značajno nas je pogledao i rekao:”mislim da ne bi bilo loše da se pomaknemo jedno pola kilometra niže, što vi mislite o tome? Tiho sam procijedio kroz stisnute zube:” ne bi bilo loše da se pomaknemo nekih 100 kilometara niže na kakvu plažu” Pravio se da me nije čuo, trudio se i ovim blesavim okolnostima zadržati profesionalnost iako je i sam bio svjestan da je naše “fensi šmensi” ime zapravo pandan za popularniji izraz koji smo koristili u vojsci, “topsko meso” Ostali su klimnuli glavama u znak odobravanja i formirali smo koliko toliko skladnu kolonu, te krenuli niz padinu. Nakon nekoliko minuta naišli smo na neku pričuvnu satniju koja je brojala bar 100 ljudi. I oni su ležali kao sardine no nisam imao dojam da se odavdje kane pomaknuti do kraja rata.

nastavlja se.....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se