Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

NAVRATI ON PONEKAD- 17.dio

18. studeni 2013 ob 21:29 | 71

Netko je viknuo: “Pa dobro šole jesi ti normalan, nije me ubila minobacačka granata ali kako mi se čini ti bi mogao!” Umjesto odgovora začuo se sarkastičan smijeh, kojem se pridružilo i Biserovo baritonsko cerekanje uz opasku “Vidi ga, hahahaha!” Nagnuo sam se preko ograde kamiona, a u odvodnom kanalu pored ceste je ležao bradati leš srednjih godina umrljan krvlju sa vunenim čarapama na nogama usred ljeta i nekakvom mizernom šubarom bez znakovlja. Iznad njegovog lica stvorio se roj muha iz kojeg je povremeno iskočila poneka jedinka i prošetala se po njegovim kapcima i usnama. Sa gađenjem na licu okrenuo sam se prema suborcima kako bih sa njima podijelio poneku zgražajuću misao međutim kamionom se prolomilo nekontrolirano smijanje i upiranje prstom u taj poluraspadajući leš. Netremice sam ih promatrao i odjednom me obuzeo osjećaj kako ovo ispred mene više nisu ljudi, čak ni životinje već jednostavno ljušture, spodobe, bezlična masa kojoj je jedino zajedničko uživanje i naslađivanje u tom prizoru. Minute su prolazile kao čitava vječnost, a taj groteskni prizor iskazivanja radosti i ubilačkog nagona nije jenjavao. Mislim da sam tada postao sasvim siguran što su zapravo ljudi i koliko ima istine u onoj tvrdnji da je bog napravio čovjeka na svoju sliku i priliku. Mislim da smo tako mogli provesti cijeli dan upirući prstom no odjednom je kamion krenuo naprijed i opet smo se bezbrižno vozili prašnjavom cestom svatko u svojim mislima kao da se ama baš ništa nije dogodilo. Još sam se jednom okrenuo, a tijelo u kanalu polako je nestajalo na horizontu. Licem mi se razvukao širok osmjeh, a frend koji je sjedio nasuprot mene pogledao me ispod obrva šeretskim crnim očima koje su davno izgubile svoj sjaj i kimnuo mi je glavom u znak odobravanja i iako se i njegovim licem razvukao blagi osmjeh umorne oči su mu bile usmjerene prema vrhu puščane cijevi. Možda smo svi nakon svih tih dana napetosti tražili razlog za malo veselja ali ni u snu se nisam nadao da će nas ovaj prizor razveseliti više od ličkog krajolika koji se nastavio nizati oko nas. Netko je glasno prozborio: “Nadam se da ćemo naići na još ovako finih prizora !”

nastavlja se….

Komentari 7

moraš se , ako želiš komentirati
lukrecijaana
lukrecijaanaprije 3 godine

hvala

bubamara63
bubamara63prije 3 godine

https://www.facebook.com/navrationponekad

ovo je link gdje se objavljuje ovaj roman u nastavcima ja sam jutris pročitala već 73 dio i sve mi se više sviđa, ujutro prvo pogledam dali je svanuo novi nastavak, tako ako želiš biti u toku možeš na fejsu sve pročitati....ugodan dan želim.....

acidiborici
acidiboriciprije 2 godine

...evo i ja cu...na brzu ruku, ...svidja mi se.

lukrecijaana
lukrecijaanaprije 3 godine

pozdrav autoru

bubamara63
bubamara63prije 3 godine

prenijet ću, hvala što si svratila....ugodno večer

lukrecijaana
lukrecijaanaprije 3 godine

znam ...znam ...ja i autor smo si fb prijatelji...pusa nek ti leti...pročitat ću uskoro cijeli roman i napisati svoj osvrt

bubamara63
bubamara63prije 3 godine

drago mi je....

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se