NAVRATI ON PONEKAD - 23.dio

24. studeni 2013 ob 11:43 | 28


Probudili su me tupi neujednačeni udarci. Otvorio sam snene oči pokušavajući shvatiti zašto me baš svake jebene subote probudi neka buka. Teturavim korakom krenuo sam prema zahodu ali usput sam se zaustavio u kuhinji ugledavši “staru” koja je tukla svinjske šnicle batom za meso. Radila je to kao i obično preko volje, valjda zamišljajući da smo te šnicle zapravo mi i tukla je to meso sa takvim izrazom lica kao da bi nas sve skupa sa starim pobila isti čas. Buljio sam pospan u krušne mrvice koje su se svakim udarcem bata stresle u tanjuru i samo je bilo pitanje trenutka kada će se prosuti po stolu.
- jesi se naspavao, upitala me sarkastično, a u kutu usana mogao sam joj razaznati onaj pokvareni, dešpetljivi smješak kojeg je obično imala kad je namjerno nešto radila da nam napakosti
- a što ti misliš? bijesno sam odgovorio, to si meso morala tući baš u 9 ujutro?
- a što bi ti?, spavao do podne? Ja sam se digla u 8
Spremao sam se da joj odgovorim nešto u stilu: cinična, zlovoljna kujo međutim zazvonio mi je mobitel.
- Ej Predrag bok, Goran je…
Goran je inače bio sin onog slijepog Ivice, brata od mog starog i ujedno moj najdraži bratić jer sam sve ostale bratiće smatrao čudacima svoje vrste. Žena mu je radila u bolnici na urologiji i nismo se baš često čuli no kad jesmo uvijek mi je donio neke pozitivne misli.
- Oooooo Gorane, veselo sam mu odgovorio, pa di si ti majstore? Kako to da me zoveš?
Odjednom mu je glas postao ozbiljniji i po boji glasa mogao sam razaznati da mu je odluka da me nazove bila izuzetno teška
- ma čuj, imaš malo vremena danas? Trebao bih te nešto..pa ako možeš da se negdje nađemo na kavi?
- Nema problema, kad? U 13? Može savršeno mi odgovara. Aha u gradu kod Kosog tornja? A o čemu se radi?
- Ne bih sad o tome, kad dođeš sve ću ti ispričati, ajde vidimo se…i spustio je šutke slušalicu doj sam ja još bar minutu zbunjeno gledao u one krušne mrvice koje su se kao što sam i pretpostavljao raspršile po stolu.
- Tko je to bio, upitala me stara mlateći dalje ono meso čiji se sitni komadić otkrhnuo i zalijepio za kuhinjska vrata
Ma Goran, želi da se nađemo, odgovorio sam kulerski kao da se radi o nebitnoj stvari
Istog trena bat joj je zastao u ruci i pogledala me pogledom punim mržnje
- gadovi, gnjusovi sve moraju znati, ama baš u sve se moraju miješati
krenula je prema sudoperu bacila onaj bat za meso svom snagom i briznula u plač
Ama baš ništa mi nije bilo jasno, od mirnog pospanog jutra u tren je došlo do histerije. Staru nisam mogao prepoznati. Od proračunate, lukave i staložene osobe u tren se pretvorila u histeričnu divljakušu koja proklinje pola familije.
- Ne kužim što ti je? O čemu se radi? Zašto te taj poziv koji uostalom nema veze s tobom toliko raspizdio?
- Ajde molim te, znam zašto te treba bratić, sjela je za stol i pokrivši lice objema rukama briznula u još jači plač
A meni tek sada nije bilo ništa jasno i oko mene počeli su nicati upitnici jedan za drugim..

nastavlja se....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se