NAVRATI ON PONEKAD-24.dio

25. studeni 2013 ob 11:40 | 29
Pa dobro stara jebemu, reci mi o čemu je riječ? U prvi čas sam pomislio da je riječ o nekoj financijskoj malverzaciji i da su starog „sklepali“ međutim sjetio sam se da je stari nadničar u „Metalogradnji“ koji novčanice vidi jednom mjesečno i onda ih skrušeno donese u papirnatoj vrećici i baci na stol, a mi se kao vrapci okupimo oko tog tanašnog svežnja očekujući svoje mrvice. Koliko sam se samo puta nadao da će rupa na mojim tenisicama nestati baš narednog ponedjeljka…ali nije…. Stari bi vidjevši razočaranje na našim licima samo procijedio: „Da mene nema krepali bi.“ i otišao zapaliti svoju 28 cigaretu taj dan, jer makar frižider bio prazan, ali za cigarete se moralo naći novaca.

- Gnjusovi, histerično je viknula, naslađuju se jer stari ima rak

- Ma kakav rak? O čemu pričaš? Jesi ti normalna? Zbunjeno sam je upitao

- Rak, ima rak, vi ( mislila je na brata i mene ) pojma nemate što se zbiva u kući.. briga vas za sve, odete van i jebe vam se…

- Pa čekaj malo, zašto si mi nisi rekla da se radi o tome? Pa još nije kasno da se nešto poduzme? A gdje ga ima? Iskreno očekivao sam da se radi o želucu s obzirom da nam je prehrana bila katastrofalna, ili smo bili gladni ili smo jeli sranja od pomfrita i jeftinih visokokaloričnih namirnica, pomislio sam.

- Na plućima ga ima. Rekla je to takvim tonom kao da se radi o gotovoj stvari i nehajno obrisala oči od suza. Pažljivo sam je promotrio jer mi je čitavo to hinjenje ucviljenosti i suosjećajnosti izgledalo kao totalna farsa. Sada je njeno lice ponovno poprimilo beživotan, hladan gotovo voštani izgled. Godinama kasnije spoznao sam da je prema Reiki učenju ona element metala, a što znači da ne utječe na ostale elemente oko sebe.

- „I on i dalje puši četiri kutije cigareta na dan? Pa jeste vas dvoje normalni?

Ležerno se digla sa stolice i sa komode uzela kutiju cigara. Izvukla je jednu iz kutije i flegmatično je prinijela ustima, ali učinila je to tako traljavo da sam pomislio kako u sve ove godine ni cigaretu nije naučila držati kako treba. Zvuk kremena upaljača proparao je tišinu, a ona me otpuhnuvši dim tupo pogledala i rekla: „Imaš salame u frižideru ako si gladan, dok meso ne bude gotovo“ potom je uzela ljubavni roman, jedan od bar nekoliko stotina koji su se nalazili po cijelom stanu i nastavila čitati kao da se baš ništa nije dogodilo. Stajao sam tako još bar minutu i onda sam izjurio iz kuće zalupivši vratima tako da su se sva stakla na njima stresla. Mislim da stara u svojoj blesavoj glavi to nije ni registrirala….

nastavlja se

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se