NAVRATI ON PONEKAD - 7.dio

08. studeni 2013 ob 21:52 | 27

Siniša je bio godinu dana mlađi od mene. Bavio se boksom i košarkom, a imao je srce lava. Volio je “Armadu” i često smo se svađali oko toga jer sam smatrao da mu je odlazak na utakmice samo izgovor kako bi se tamo mlatio sa suparničkim navijačima. Žustro je nastojao to opovrgnuti, no redovito je sa utakmica dolazio sa šljivom pod okom. Pravdao se time da bih trebao vidjeti kako je tek razbijen onaj koji mu je napravio tu šljivu. Družili smo se po cijele dane. Čak smo ostajali do dugo u noć sjediti na stepenicama ispred njegove kuće i viriti u susjedni stan u koji se svake večeri iz smjene vraćala simpatična žena u kasnim tridesetim godinama. Radila je kao konobarica i danas kad se sjetim toga ne mogu se oteti dojmu da se namjerno tako senzualno presvlačila jer je znala da je gledamo. Siniša mi je bio više od brata. U to vrijeme trenirao sam i ja vaterpolo te sam za svoj uzrast bio izuzetno dobro građen. Nas dvojica činili smo moćnu bazu mladog naraštaja lokalne bande koja je upravo stasala. Furali smo se na heavy metal i kosa koju smo “uzgajali” sasvim je fino rasla preko naših ramena prekrivajući metalne zakovice na kožnim rokerskim jaknama. Usporedo sa našim mišićima raslo je i naše uvjerenje kako smo nepobjedivi, a bahatost i lažna sigurnost nas je u potpunosti obuzela. Tukli smo se svaki vikend pred lokalnim klubom “Palachom” i nije bilo bitno odakle su nam suparnici..Zamet…stari grad…sasvim svejedno…ponekad su letjele boce oko nas, šake su nam bile otečene od udaranja u nečije lice. Čak se ni naša derutna ulica nije činila više tako zlokobnom, dapače na društvenoj ljestvici zahvaljujući njoj visoko smo kotirali, a ta je ljestvica uključivala lokalne snifere ljepila, lopove, svodnike, kurve i ološ svakojake vrste. Divili smo se lokalnom svodniku koji je u svom vlasništvu imao dvije kurve koje su se savršeno uklapale u izopačenost oko nas. Jedna je imala ožiljak nasred lica, vjerovatno od noža, a druga lice podbuhlo od silnog alkohola koji joj je pomagao da odradi smjenu. Te sam dvije izbjegavao na cesti u širokom luku jer su me uvijek žicale lovu iako su znale da je nemam. Valjda im je to bila prilika da mi dobacuju rečenice poput: “ Mali dođi da te teta Dara nauči kako se to radi” dok se njihov svodnik grohotom smijao i namigivao mi. Bio je to sitan koščat tip sa ogromnom udubinom na čelu koju je zadobio u tučnjavi kada mu je suparnik zabio pepeljaru u glavu. Nije imao sve zube, a od ona tri koja su mu još preostala jedan je bio zlatan. Stalno se podsmjehivao i uživao u promatranju žrtve koju bi verbalno zaskočile njegove dvije hijene. Iako sam tada smatrao da smo Siniša i ja nedodirljivi teta Dara sa ožiljkom nasred lica imala je viziju kako će naprasno završiti naša mladost. Jednom smo je Siniša i ja sreli u stražnjem dijelu autobusa br.1 koji je vozio prema Kantridi gdje je redovito išla odraditi noćnu smjenu na plažama. Ušavši na stražnja vrata odmah sam je zamjetio u toj ofucanoj bundi, mrežastim hulahopkama punim rupa i sa bar pola kile šminke na licu punom modrica od batina. Pozdravivši je trudio sam se ne gledati je, zapravo buljio sam u pod ne usudivši se prozboriti ni riječ.
“Dečko!” obratila mi se oštrim odrješitim tonom.


nastavlja se.....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se