Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

NAVRATI ON PONEKAD-9.dio

10. studeni 2013 ob 14:42 | 35
-roman u nastajanju-

Ispijao sam zadnje gutljaje pive dok je iz “Palacha” treštala muzika. Siniša je kao i uvijek “bario” nekakve metalke i krenuo sam prema njemu da bi se ipak predomislio i krenuo prema ulaznim vratima kluba. Taman sam htio ući kad sam osjetio da me nečija ruka zgrabila za stražnji dio desnog ramena i snažno okrenula. U djeliću sekunde sjevnula je u pravcu mog vrata oštrica ronilačkog noža. Nisam ne znam kako sam uspio reagirati i blokirati taj prvi udarac. Osjetio sam samo strahovitu bol na svojoj šaci, a koža se poput nježnog pupoljka na proljetnom suncu u trenu rascvjetala. Palčana kost izvirila je u svom punom sjaju pod uličnom svjetiljkom. Užasnuto sam promatrao tog tipa kako zamahuje još jednom i trenutak prije nego što će spustiti oštricu na mene ruku mu je snažnim stiskom uhvatio Siniša. Tek sam tada shvatio da se radi o tipu prosječne visine i mršave građe. U normalnim okolnostima skršio bih ga jednom rukom. Hitro se okrenuo, no odjednom je oko nas bilo tolika masa ljudi i nastalo je takvo naguravanje da sam jedva uspio doći do Siniše i povući ga za ruku povikavši “Bježimo!” Trčali smo prema željezničkoj stanici koliko su nas noge nosile, a došavši pred pružni prijelaz kod riječkog nadvožnjaka uočio sam da su upaljena signalna svjetla i čuo vlak koji se strahovito brzo približavao. Stao sam, a Siniša je kao u transu zakoračio na tračnice. Hitro sam ga povukao samo tren prije negoli je lokomotiva bjesomučno trubeći proletjela pored nas. U čudu sam ga upitao: “Što ti je? Mogao si poginuti!” Pogledao me nekako snenim pogledom i tek tada sam shvatio da se drži u predjelu jetre i to sa obje ruke. Maknuo sam mu ruke a preda mnom se ukazala zagasito crvena mrlja koja je natapala njegovu sivu majicu na kojoj se isticao natpis “Killers” Iron Maiden. Trčali smo još nekih 100 metara, a Siniša je počeo posustajati i teturati. Zgrabio sam stolicu sa terase ispred restorana “Beli kamik” i posjeo ga na nju. Još me jednom pogledao i tiho prozborio: “Boli me”.. krv se slijevala niz njegovo bedro. Konobarica je dotrčala, a ja sam iz sveg glasa vikao: “Pomoć, zovite hitnu!” Držao sam mu glavu na svom ramenu, a bjeloočnice su mu se izokrenule i u potpunosti prekrile zjenice.


...nastavlja se...

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
moon58
moon58prije 3 godine

zelo dobro, veš da ga bom čitala ko je na fb, prijeten večer....lahko noć

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se