...a onda sam shvatila...

07. rujan 2010 ob 15:34 | 49
Kada sam te ugledala svi satovi su stali, kada si zauvijek izašao iz mog oka i vrijeme je stalo. Do tebe sam brojala godine i dane, poslije tebe naprosto ostaju samo
minuti. Od tebe mi je novi počeo vijek, a kalendar dobio smisao, bio si kao prva laž, kao najsjajnija zvijezda, kao poslednja suza. Sve vrijednosti su izgubile mjerilo, dan je izgubo noć, rijeka se u izvor ulila, Bog je izgubio moć.... Mogu stajati na kiši noćima, vijekovima, a ne pokisnuti. Slušati danima, noćima, a ne čuti. Gledati sklopljenih očiju, a vidjeti samo tebe! Više ne čitam jer te nalazim u svakoj priči, muziku ne slušam jer svaka pjesma je o tebi. Od slika okrećem glavu jer me sa svake slike gledaš. Do tebe mi je život imao neku neku
svrhu, poslije tebe ništa nema smisla. A onda sam shvatila: bolje je nemati nego
imati ono sto se može izgubiti, a ja sam izgubila tebe i ja sam izgubila sve.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se