Samo tren

04. kolovoz 2010 ob 21:18 | 56
odavno sam znala da smo tren koji prolazi,

ali koji se ne zaboravi,

zato do kraja života živjeti ćeš u meni,

i kad me jednom ne bude,

nek ostanu samo one uspomene najljepše,

da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,

već nasmiješenu kad smo se sreli..

Odavno sam znali da smo suđeni,

al da prava ljubav u sjeni bolne sluge,

neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i kad budeš ljubio druge...
ljubavi se prave rode ne bi li uveličale čovjeka da bi ga potom smrvile do tuge...

Odavno sam znala da voljet ću jednom,

onako jako da boli do kraja vijeka,

sada vidim sve što smo imali

teče u prošlost kao rijeka,

ali ta rijeka ne presušuje..

jer i ljubav zauvijek traje..


****

I tvoj cvijet što si ga darovao,

počeo je da vene,

da umire,

kada si otišao...

Umirao je polako,

iz dana u dan,

umirao polako samnom..
I naše slike,

tužno me gledaju,

i tvoje poruke moje suze skupljaju,

svakim danom sve tvoje što imam,

u tugu me zove,

svakim danom ja se pitam,

zašto volim

ono što izgubljeno od samog početka je...


Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se