mirisi poljubca

08. srpanj 2010 ob 12:59 | 97

Kakvu samo nježnost rasprostireš pod mojim tijelom
dok se kao slatka silueta natapaš mirisom moga znoja,
čas narančasto vruća, čas plava i smirena, uzimaš me
i namjenjuješ mi ljubav ostavljajući neograničen mir.


Oh, srećo, po tko zna koji puta vriš u krvi moga tijela,
i slično mjesečini što češlja krošnje kliziš posteljom,
a čežnja mojih prsa slijeće na dvije tvoje bijele grlice,
i toplinom uzdaha, mila, preuzima tvoju uzdrhtalost.

Pa mi godi na tebi ljubiti čistu ljepotu krhkog neba,
i te nježne dodire osjećam kao osmjehe tvoga srca,
jer ti darovi uzvikuju krvotokom i uznose moju dušu
i razlog su što te imam i trajno sanjam na usnama.

A imati tebe ženu, mila, usred nagosti vlastitog tijela,
i sanjati kako grljenjem plijeniš strast muške vatre,
nemoguće je, a ne biti u svitanju tvoje ženstvenosti,
i tvoju rasplamsanu put, dušo, smjestiti oko struka.

Tada udaljenost zvijezda postaje potpuno nevažna,
a snovi u korijenu tvojih bokova postaju čisto svjetlo,
jer slava ljubavi je tamo gdje radost tijela počinje,
u tišini zagrljaja, uzdahu dodira i mirisu poljubaca.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se