internetska komunikacija

25. rujan 2010 ob 14:56 | 507
Kako reagirati kad vas neko vrijeđa i ismijava na internetu?Jer toga ima sve više i više i kao da je postalo normalno.Zašto nas to ne čudi?Ja na takve stvari Ja znam koliko vrijedim i mišljenje o meni ne ovisi o mišljenju drugih ljudi iz okoline.. kako se postaviti kad vas vrijeđaju... ja se posvetim ljudima koji mi više odgovaraju... i ja njima. Ja bih rekla da oni koji vrijeđaju druge nekako nanjuše slabije osobe pa se nad njima iživljavaju, dakle, ne vjerujem da osoba će sa zdravim samopouzdanjem biti predmetom izrugivanja i ponižavanja Neki ljudi su najsretniji kada uspiju "zgaziti" drugoga. Trude se vrijeđati kako bi npr. vi sami imali lošiju sliku o sebi. I tada su oni najsretniji ako uspiju. Onda se oni osjećaju moćnijima. Uvredu ne treba uzimati k srcu jer ju je netko vjerojatno rekao zato da vas ponizi. Što je nemoguće. Vas ne može netko drugi poniziti. NE MOŽE NETKO DRUGI POMOĆU SVOJIH RIJEČI ILI DJELA NAPRAVITI DA VI MANJE VRIJEDITE. To je često ono što ljudi bez samopouzdanja ne mogu shvatiti. To ne znači da trebate ići do krajnosti, i automatski smatrati svaku kritiku uvredom.Neki ljudi ne prihvaćaju kritiku čak ni kada je istinita. To je opet nedostatak samopouzdanja, tj. LAŽNO SAMOPOUZDANJE. Boje se činjenice da možda nešto rade krivo, da možda nisu savršeni. I takvi ljudi ne mogu spoznati svoje mane te zbog toga ne mogu napredovati kao osobe. Eto, mislim da je tu odgovor na to kako će reagirati čovjek sa PRAVIM SAMOPOUZDANJEM. Znati će svoju pravu vrijednost. Ako u nečemu ima istine, prihvatit će to kao kritiku na svoj račun. A ako je nešto rečeno s ciljem da ponizi, onda su te riječi uzalud izgovorene. upravo osobe koje osjećaju potrebu ili imaju naviku iživljavati se nad drugima ima često problema sa samopoštovanje ili rijeđe samopouzdanje, da osobi ništa ne fali nebi postojala tendencija da se ponižava ili dominira nad drugom osobom, znači da time za nešto kompenzira ili sebi potvrđuje.Opet, neki se iživljavaju jednostavno zato jer im je ugodno, to im smanjuje stres, opušta, potvrđuju svoj status, općenito je izvor užitka, itd... Onda se oni osjećaju moćnijima.Nije normalno da neka osoba ima potrebu nekoga vrijeđati i ponižavati da bi se osjećala bolje. Takve osobe se same po sebi vjerovatno ne osjećaju dobro u svojoj koži i hrane se tuđom patnjom, a "boje" se osoba sa zdravim samopouzdanjem i traže nekog slabog na kome će se moći iživljavati. upravo ti koji vrijeđaju druge iliti "slabije" oni zapravo pate od pomankanja samopouzdanja i na taj način rješavaju svoje frustracije, budući da misle da su našli neku osobu slabiju od njih samih i ponižavanje te iste im diže ego... Ja sam čvrsta osoba koja vjeruje u sebe i koja im se nema potrebe suprotstavljat, ja ću u sebi reći " ko vas .ebe, niste ništa više od mene " i nema potrebe da im dokazujem da je to zaista tako jer ja to znam, Ljudi koji neprestano imaju potrebu vrijeđati okolinu-uglavnom imaju veoma nisko samopoštovanje koje ne mogu podignuti, pa zato vrijeđanjem spuštaju ostale na svoju razinu kako bi se osjećali bolje. Takve je "osobe" najbolje ignorirat. Npr. u situacijama kad hoće ispast jako važni pa držat bukvice (a zapravo samo naturat vlastite nedostatke drugima), Prvo i osnovno - iza svake prepotencije stoji neka teška impotencija. Obično oni koji najviše maltretiraju druge i prave se važni su zapravo zadnje tetkice koje žele ostaviti dojam kako su jako opasni, jako pametni i kako im nitko ništa ne može. Isto što sam skužila je da zapravo takve nabolje tući njihovim vlastitim oružjem (pri tome ne mislim tući u fizičkom smislu, već udarit tamo gdje najviše boli, a to je najčešće njihov prenapuhani ego.) Ignoriranjem udaraš jako lijepo u taj prenapuhan ego. ljudi drugima traže mane naglašavaju tuđe mane, kako bi dokazivali da su oni nešto bolji, i dizali sebi ego. ja mislim da je to jedini razlog. ponizi drugog, uzviši sebe, glupo, ali eto u takvom društvu živimo. obično su to nedoyebane i isfrustrirane osobe i sve poznate fore trpaju u isti koš... Ono što hoće oni koji vas vrijeđaju jest da vide vašu reakciju - da planete, iznervirate se, rasplačete, na neki način pokažete da su vas njihove riječi uznemirile. Ukoliko vaša reakcija izostane, onima koji vas vređaju će dosaditi (nije zabavno ako vi ne reagirate), plus bi, ako nastave s uvredama, a vi ne reagirali, rizikovali da sami ispadnu smiješni, otprilike kao da zidu dovikuju da je glup. Samo me drage osobe mogu uvrijediti,a ostali mogu reći što god,ne doživljavam njihovu namjeru Šta god da mogu naučiti iz tuđih rečenica - naučim.Niti se vinem u nebo zbog komplimenta, niti padnem na tlo zbog uvrede. Nemogu vjerovat da ti pacijenti ne mogu naći pametnijega posla, ako ti je tako dosadno odi na neki porn sajt i uživaj a ne meni živce prosipat. Sramota Pa onda još kad uzmemo u obzir kreativnost i mogućnosti našeg prekrasnog jezika....jjoojjj!!!! Pa ko nam ikada može stati na kraj? Medjutim, ljudi sa pomanjkanjem samopouzdanja, koji sve - ali baš sve- uzimaju OSOBNO, smatraju se NAPADNUTIMA, pa se brane i rukama i nogama i psovkama, a kad im ponestane argumanata ili mogućnosti da stvari gledaju sa malo urođenog vica - onda postaju čak i kreativni u svom žargonu. Da li je uzrok njihova nesreća koja je posljedica pak njihovih nesređenih života, ili ne daj Bože, njihove možebitne teške i neizlječive bolesti?Da li su to kepeci ili možda djelomično retardirane osobe?Da li se tu radi možda o osobama koje mrze sebe? jadnici... baš mi ih je žao .e, promašio si profesiju! :)Napad je najbolja odbrana. Kad neko nema argumente za svoje tvrdnje,kada vidi da je stjeran ćošak onda kreće sa uvredama,počme da viče. To su obično osobe koje za sebe misle da su pokupile svu pamet ovoga svijeta. Vrijeđaju oni koji nemaju dovoljno argumenata da se istaknu.Vrijedja osoba koja je izgubila - inferiorna.Psovanjem se ističe vaša bezvrijednost, pa vas ljudi ni ne vide u drugačijem svijetlu.Vrijeđanje je izraz vašeg duševnog siromaštva.Takva dijela su ogledalo vaše sitne duše, nesigurnosti i bezvrijednosti.Najbolji odgovor bi bio ne reagirati. Evo zašto. Ona vas smatra toliko malim i bezvrijednim da bi vam uzvratila na bilo koji način. *Budali ne vrijedi ukazivati na greške, jer da ih je svjestan ne bi bio budala* Gdje je ovaj svijet došao? Čemu se više nadati? ehh faktički to je njihov život. I tu su nedodirljivi, mogu pisati šta hoće,svoje frustracije liječiti na svima. Najbolje se samo povući kad se naleti na nekog takvog,jer ne vrijedi se nervirati zbog nekog toliko nebitnog. A jedini način da im pokažeš koliko su nebitni jest da ih samo ignorirate. mislim da je uzrok vlastito nutarnje nezadovoljstvo ljudi su vrlo često zarobljeni u nekom šablonu,a da toga nisu ni svjesni..i nezadovoljstvo osjećaju,,,cijelo vrijeme osjećaju da nešto ne štima...i kao takvi nesvjesni pravog problema .liječe svoju prazninu pljujući po svima i svemu što je drukčije od njih... kao ovaj neduhoviti klon Vrijeđanje i takvo izrugivanje nekome se može ponekada smatrati i poštapalicom siromašnog rječnika onog koji je izgovara, eto primjer da se preko nje *pređe* jer nije izraz agresije i uvrede.ALi sve to ukazuje na nivo nečije edukacije tj manjka kvalitetnih riječi u komunikaciji.
Vi pišete npr. pod svojim imenom, iznosite stavove javno, a kojekakvi ti tipovi sakriveni iza kompjutera na poslu ili doma psuju mater jer imaš zelene, a ne plave oči ili ti poručuju da pišeš pjesmice i da si zapravo tupača. Osobe koje vrijedjaju druge uvijek imaju neki od psihičkih problema, njačešće poremećaj osobnosti, a koliko mogu primjetiti, često su i vrlo niskog stupnja obrazovanja pa se to sve uklapa u sliku frustracije, verbalne agresije bez valjanih argumenata i sl. koja se na ovakav način izražava i sve je znak niskog samopuzdanja koji uvijek ide uz određene vrste psihijatrijskih poremećaja (poremećaji osobnosti: paranoidni, grandioznim histrionski, depresivni,sociopatski) oko toga se ne bi trebalo previše uzrujavati, jer to je problem osobe koja na takav način komunicira, a ne onog koji je nešto suvislo napisao. Ne treba uvijek sve doslovno shvaćati nego čitati između redaka, I naravno, kao i sve kukavice, skrivaju se iza anonimnosti Isti slučaj je s komentraima na blogovima,doista mi nije nikad kroz svoje blogove i komentare bila namjera nikoga vrijeđati.ali eto uvijek se netko nađe uvrijeđen Iznosim svoje stavove a ne stav recimo jedne organizacije da tako kažem. I iznošenjem tog stava ja sam eto nekoga uvrijedila. Pa nisam ja izmislila takvo pravilo, izmislio ga je, uostalom i ozakonio netko drugi. Zašto? Zato jer mi se jednostavno ne da ulaziti u dubiozne rasprave sa kompleksašima, svadljivcima i onima koji traže dlaku u jajetu. Ima stvari koje mi se ne sviđaju na Netlogu naprimjer , no ne vrijeđaju me. Njih jednostavno zaobiđem, kao ne tiču me se. Vrlo kratko razmišljam o njima. Kada bi me vrijeđale, idem logikom- pametniji popušta i mičem se.....Ustvari, vrlo je malo ljudi na ovom svijetu koje me doista mogu uvrijediti. Prirodno sam nagla i bez dlake na jeziku,Baš zbog svoje naglosti dok pišem post nit ne shvatim da je uvredljiv, ali ako vidim da je ta osoba to shvatila kao uvredu ili nekakav napad na sebe što ja tu mogu,njegov problem.To su stvari koje me jako zasmetaju, kad me netko totalno krivo shvati i okarakterizira da radim nešto protiv čega sam totalno trudim se pisati pristojno i ne vrijeđati nikoga Ja ne kužim zašto bi nekoga uvrijedio tvoj stav ili mišljenje prema nečemu,nismo svi isti i hvala Bogu na tome Polemizirati je li se netko našao uvrijeđen ili ne meni nema smisla,sloboda čovjeka se očituje po tome da se izrazi i da reagira kako mu nalaže savjest u danom trenutku,to nitko ne bi trebao shvatiti kao uvredu. I oni koji to tako shvate nisu još odrasli kad ne mogu prihvatiti drugačije razmišljanje i kritiku.Meni je puno bolje čuti gorku istinu nego slatku laž! Trudim se baš ne vrijeđati ljude (iskreno se nadam uspješno), ali dogodi se relativno često da se pogrešno razumijemo. Nikada se nisam našla u situaciji da se ispričavam zbog uvrede ali jesam puno puta osjetila potrebu da dodatno objasnim. Dogodi se da moj izbor riječi nekoga pogodi.I smetaju me nepristojnosti i vulgarnosti, kao i u stvarnom životu. Ako imamo štogod za reći/napisati, trebali bismo se truditi da to napravimo na civiliziran način. što se to događa sa psihom individue da počne koristiti takve bestijalne metode.Problem je u tome što istina ima dvije strane medalje ili tri, pa kada čujemo istinu koja je dijametralno suprotna našoj tada iznervirani i ubijeđeni da smo u pravu posežemo za uvrijedama. I u pravu smo, ali je i druga strana također u pravu, pa ubrzo nastaje pljuvanje i vređanje sa svih strana.i takav si cijelog života - i u stvarnom životu i na netu i prema prijateljima i prema neprijateljima.

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
Rocci56
Rocci56prije 4 godine

istinito receno !

maneken
manekenprije 4 godine

lipo napisano i istinito ..hvala !!

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se