POZIV i POSLANJE

14. siječanj 2011 ob 23:10 | 74


Današnja čitanja govore o pozivu. Svatko od nas prilikom svog rođenja zadobio je klicu nekog dara poziva ili zvanja koje kasnije u svome životu na određeni način može ostvariti. Tako svatko od nas izabire put kojim će krenuti. U Svetom Pismu: piše kako su jedni pozvani da budu apostoli, proroci, liječnici, učitelji itd …. Danas je doista teško ostvariti svoje zvanje u cijelosti, jer određena zvanja traže jako puno odricanja, no ako ima ljubavi, strpljena i vjere dolazi se do sreće zvanja. Nismo svi rođeni da budemo „veliki“ intelektualci, filozofi, liječnici, profesori, svećenici … možemo isto tako djelovati i kao čistaći, vodoinstalateri, plinoinstalateri, dimljačari i mnoga druga zvanja da ih ne nabrajam svatko nas svoj način može biti „VELIK“ u svome zanimanju i pozivu.

No poziv na svjedočenje naše vjere u današnje vrijeme je i izazov …. Izazov na koji nas poziva sam Isus samo ga moramo prihvatiti i istinski svjedočiti. U prekrasnoj našoj domovini više-manje 90 % nas se izjasnilo da smo katolici no ovdje postavljam Vama a i sebi pitanje što se pod time misli…. Nije dosta biti samo katolik na papiru, već svojim djelima, svojim primjerom, nasljedovanjem i životom svjedočiti svoju vjeru.

U prvim kršćanskim vremenima uglavnom se mučeničkom smrću svjedočilo za Krista. Danas to nije potrebno. Pitam se koliko mi u ovom užurbanom vremenu razmišljamo o Bogu, o pozivu da ga slijedimo i nasljedujemo u ovim kriznim vremenima? Kolika je naša vjera? U Evanđelju se jednom spominjala riječ „MALOVJERNI“ … Mogu primijetiti da smo doista koji puta „malovjerni“ jer samo u trenucima kad nam je teško, kad nailazimo na neke problema zazivamo Božje Ime i Njegovu pomoć zar to nije malovjernost ? A u onim radosnim trenucima koje vjerujem imamo napretek u svojim životima ne znamo zahvaljivati za taj dar i ljubav od Boga danu. Odakle ratovi, odakle sumlje., odakle netrepeljivosti u obiteljima pa zbog naše malodušnosti, sebičnosti, egoizma i pomanjkanja ljubavi i povjerenja.

Mi vjernici smo pozvani da svjedočimo svoje kršćanstvo, poziv i opredjeljenje za Krista primjerom dobrote na radnim mjestima, svojim obiteljima, među prijateljima te tako ovaj naš ubrzani život i svijet u kojem živimo učiniti boljim na dobrobit svih nas. Nije lako no sjetimo se i pogledajmo u Križ, na raspetoga Isusa koji se iz ljubavi predao za sve nas za naše spasenje.

Zato dragi čitatelju ovog teksta, dragi moji prijatelji odlučimo zajedno vi i ja da nasljedujemo Isusa svatko na svoj način, u svome zvanju. Djeca – u svojoj igri, mladi u svome školovanju, roditelji, bake i djedovi, učitelji i profesori u odgajanju, svećenik u svom duhovnom zvanju … svatko na svoj način te tako izgrađujemo i oplemenimo ljubav, dobrotu i povjerenje te našu malodušnost i malovjernost postavimo na prave i istinske temelje Isusa Krista kojeg nasljedujemo u pozivu BITI KRŠĆANIN ….

Darko Fiket, 06.02.2010.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se