ŽIVOT I POSLJEDNJE ZBOGOM

07. siječanj 2011 ob 12:56 | 48
Često se može pročitati u novinama kako mladi stradavaju u prometu pa se pitamo zašto mora biti tako i koji je uzrok tomu? No ne nalazimo odgovora... Odgovor je ipak tu ... samo dublje pogledajmo u Križ i osobu Isusa Krista... Podnio je patnje i boli za nas slabe, grešne ljude kako bi nas spasio i pokazao put kojim trebamo ići ... Vratimo se na početak ovih mojih misli. Život je neizmjerni dar Božji i treba ga cijeniti, ali često padamo na tom ispitu, ispitu naše vjere i povjerenja u Boga. I zato nam dolaze kušnje i patnje koje nas opominju da se treba vratiti Bogu i na taj način voljeti i ljubiti svakog čovjeka, bio i on naš najveći neprijatelj.

Jednog jutra kao i „svakog“ probudila me dernjava mog mobitela iz kojeg su mi pristigle ne baš lijepe vijesti ... Poginuo je naš prijatelj u naponu svoje mladenačke snage. I tada je meni postavljeno pitanje kao istinskom vjerniku: pa zašto baš on, bio je tako dobar brat, prijatelj, sin.... No nisam nalazio riječi odgovora. U telefonskoj slušalici ostala je samo tišina ... tišina koja je parala istovremenu tugu i bijes, koja se može dogoditi u tom trenutku gledano ljudskim očima.

No Bog na sve to gleda drugačije. Kasnije u razgovoru sa ostalim prijateljima i prijateljicama tražio sam riječi utjehe i nade da ćemo se jednog dana sresti s Nikolom, u vječnosti koji će nas i nadalje uveseljavati svojim šalama, pričama i sličnim dogodovštinama. On je u svome kratkom životu ispunio svoju zadaću, možda toga u tom trenutku nismo bili svi svjesni ali vjerujem da ćemo kroz nekoliko godina shvatiti koliku je veličinu imalo to njegovo mladenačko srce koje je bilo uvijek tu za svakog od nas, i u radosnim i žalosnim trenucima našega zajedništva.

Teško je prihvatiti činjenicu da Tebe više nema, i na dan sprovoda gledajući tugu i bol tvojih roditelja, najbližih rođaka, tvoje zaručnice pa i svih prijatelja i prijateljica nisam mogao suspregnuti suze koje su same potekle, no možda su to i bile suze radosnice jer gledajući kršćanski ti si otišao na bolje mjesto, mjesto raja i spokoja u kojem sve nas čekaš te i u ovom trenutku bdiješ nad svima nama.

Zato ti dragi Prijatelju, ovo neka ne bude zbogom, nego doviđenja u vječnosti kad ćemo se svi zajedno gledati licem u licem i na nebu pronositi onu radost koja je isijavala iz Tebe te koja nas je održavala i u teškim trenucima tvojih životnih neprilika ali istovremeno nas je hrabrila da gledajući tvoj primjer svi zajedno izgrađujemo bolju komunikaciju između nas samih a i svih ljudi koji su nas okruživali.

Doviđenja u vječnosti i neka te dragi Bog primi u svoje krilo a Ti nas čuvaj i brani na našim životnim putevima kojima ćemo ići. Počivaj u miru!
slika

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se