Nogometni trener

25. kolovoz 2009 ob 15:41 | 2293
Biti nogometni trener je nadasve nadahnjujuci posao,ali isto tako i zajeban.sama činjenica da imati "pod sobom" cca 20 klinaca u "kriznim godinama" zvuci zastrasujuce! razni karakteri,razne potrebe,razni razlozi te razni ciljevi,sto djece osobno sto njihovih roditelja stavljaju svakom treneru na grbaču još veći teret,pa tako i meni.
Štoviše,raditi u jednom nogometnom klubu prakticki 5. nogometne lige u zemlji jos vise otezava posao jer iziskuje neke potrebe koje zapravo treneri u daleko jacim i bolje organiziranijim klubovima uopce nemaju.
No,da krenem ispocetka.
Nogometom se bavim prakticki 22 godine.promjenio sam "mali milijun klubova".od 1. pa do 5. lige da bi,ponukan kompletnim stanjem u tom nasem nogometu, krajem 2008. zavrsio trenerski tečaj za "c" licencu te sam gledao da sto prije nadem klub u kojem bi poceo raditi.i iako sam igrao vec u jednom cetvrtoligasu,u kojem sam htio naci jednu kategoriju koju bi uzeo trenirati,sudbina je htjela da bas moj trener seniora da otkaz u tom cetvrtoligasu,ode u jednog petoligasa i ponudi trenersko mjesto pionira meni.Naravno,prihvatio sam iako je to gotovo definitivno znacilo da je s aktivnim igranjem gotovo.a to je bilo konacno onda kad je koljeno na jednoj utakmici malo popustilo i iako nikako sada nisam u poznim nogometnim godinama,gledajuci kompletnu situaciju u nasem nogometu,odlucio sam se okaciti kopacke o klin i posvetiti se djeci i treniranju samih.
i tako.eto mene u jednom dosta stabilnom petoligasu koji je jedan od 3 najjaca kluba u regiji,no ipak i taj klub ima svoju oporbu.no,o tome malo kasnije...

Nakon uvodnog upoznavanja djece sa mnom i mene s njima u prosloj sezoni (imali su par utakmica do kraja prvenstva),zakazao sam im ponovno okupljanje i pocetak priprema 16.8. na igralistu kluba.orethodno sam gotovo svakog osobno telefonski kontaktirao da se informiram da li dolaze,je li idu gdje na more i do kad bi bili odsutni da se ja sam znam ravnati i pšlanirati.i odaziv cak nije niti bio loš.15 njih na prvom treningu i nije losa stvar.prvi trening,upoznavanje mene s njima i njih sa mnom,obavjestavanje o treninzima i utakmicama,zahtjevi,želje...
nakon toga,kratki trening na pomocnom igralistu,tusiranje i to je to za prvi trening...
No,najbitnije je bio nekakav osjecaj.osjecaj da si trener.nogometni trener.ok,nije to dinamo,hajduk,arsenal,barcelona,ali cinjenica da si tu da nesto od te djece napravis te da im pokusas usaditi osjecaj za odgovornost,zelju za pobjedom i radne navike me samo trgnula iz stvarnosti u kojima svatko od nas prica "kako bio..ovo..." ali kad dodes pred djecu pa kad te ona gledaju..slusaju..upijaju ti daju samo vise podstreka da budes i ti iz treninga u trening,iz utakmice u utakmice sve vise bolji..jaci..i nadasve,pametniji....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se