Adio

06. rujan 2010 ob 21:52 | 23
Sva izgubljena zrna sna,
odjednom se vrate
zbog susreta što traj tren
k'o zvjezdani trag,
od godina ja mogu tek pokloniti sate,
a ti vrijediš više.

U jesen vodi ovaj put
u magle i tuge
a tebi treba sretan smijeh
i sunčani sjaj
i nježna ruka da na dlan ti prosipa duge
u tisuću boja.
Adio, adio, adio, adio,
ne dodiruj više moje dane,
nemiri mi mnogi i oluje kradu san,
moram biti sasvim sam.

U očima ti kiša zri
k'o proljeće blaga,
jer misli moje slutiš već
dok idem u noć
i hvala ti za svaki tren djevojčice draga,
hvala za nadu.
Adio, adio, adio, adio,
ne dodiruj više moje dane,
nemiri mi mnogi i oluje kradu san,
moram biti sasvim sam.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se