Anđeli zovu

30. listopad 2010 ob 17:42 | 22
Oče i majko ja sam ranjena lijeka mi nema znam
Zauvijek zbogom premili dragi sutra ćeš biti sam
Nemojte nićim tješiti mene životu mom je kraj
Anđeli zovu moram da krenem nebu u vječni raj

Hrvatske vojske mnogom junaku rane sam previla
Bojištem Bože ničega osim krvi i pepela
Hrvatsku grudu evo sam tako dobrotom branila
Ali i mene jedne je noći granata ranila

Za Hrvatsku mrijem neka me prati crkvenog zvona glas
Nemojte žalit nemojte plakat nemojte molim vas
Nadamnom neću kamene teške ni mramor u spomen
Već bijelu brezu neka me lišće pokriju u jesen

Kad sprovod ode na mojem grobu vijenci će venuti
I zadnja svijeća još će polako plamenom gorjeti
A kad ugasne i ta zadnja svijeća ja ću u raju bit
Anđeli zovu zatvaram oči nemojte suze lit

Zagreb/Sabljaric

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se