Balada o zelenom kralju

06. siječanj 2011 ob 16:41 | 26
Vitak i raskošno zelen
okrenut morskoj pučini,
sveđ ko vječiti stražar
osamljen kralj na strmini.

Gledala sam kako raste,
kako se vjetrima smije,
krunom dodiruje oblak,
vodu iz kamena pije.

Odjednom je bilo crveno,
ko kad se zora rodi,
poslije je prašina crna
letjela prema vodi.

Nema ga više, zelenog kralja,
čempresa moga, nema ga više.
Ranjena stijena još pamti druga,
sjećanje njeno isprat će kiša.

Galeb je kriknuo - bol,
kada se razlio plamen.
Umjesto zelenog kralja,
sad samo - crni kamen.

Valovi tuku o stijene
tiho, tiho, sve tiše,
dozivlju zelenog kralja -
ma njega, nema više.

Tereza Kesovija

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se