Danijela

15. siječanj 2011 ob 22:47 | 27
Moj Dunave lutalico reci meni ti
Da li čovjek može birat kog će voljeti
I to dođe kako dođe pa te razvali
Ne može tu nitko od nas ništa mijenjati

Moj Dunave prijatelju priznat ću ti sve
Vjeruj lakše bi mi bilo kad ne bi bilo nje
Svaku noć mi u san dođe s njom se probudim
Pa neka i umrem samo da ju poljubim

Evo dat ću sve što imam, konje, dukate
Dat ću i svoj dio stare šume hrastove
Sablju što je s ruskog fronta dida donio
I maramu koju je u Pešti kupio
Dat ću ako treba i svoju dušu cijelu
Samo da poljubim Danijelu

Moj Dunave kad bi barem meni priznao
Koliko si svojom vodom tajni odnio
Dal da i ja s tobom krenem da l da pobjegnem
Jer ja volim samo onu koju ne smijem

Zlatni Dukati

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se