De-Ža-Vu

30. studeni 2010 ob 21:14 | 36
Završio je dan,lagano uranjam u san,
san me lako prima uz pomoc lexaurina...
Podsvijest radi,misli izlaze na djelo,
sanjam u boji,na meni gotivno odijelo...
Na licu osmijeh,u ruci su mi placeni računi,
Ja u novom stanu,frižineri su mi puni,
žena se ne buni,na njoj nova bunda,
na njoj novi miris,u sobi joj cijeli Iris...
Meni kara jos veća,a glava mi malo manja,
nemam strahove,probleme,pun samopouzdanja...
Konačno sam pravi,mogu se opustit,
od prodaje albuma,mogu si sve priuštit...
Novu majicu kupit i za vozački uplatit,
auto nabavit i kera što voli balat...
Onog Bernardinca,slikavat njega i svog zdravog klinca,
a mali,mali isti ja...
Za Real igra fudball,na ledjima 10-ka,
na klupi mu Cupi,od Madonne ona ćerka...
A njena majka,starka mene stalno mjerka,
a ja se opirem,ono znaš držim distancu...
Odjednom sanjam ko ja ono u čamcu,
ko ja pecam,a Savski vjetar me šiba...
Odjednom skočim u Savu i postanem riba,
postanem som i lagano plivam Savskim dnom...
A na dnu ispaljene zolje,bombe i projektili,
na dnu mrtvi jarani i pobjeni civili...
Na dnu Save je svaka trauma iz rata,
bježim na površinu,al`teško ko iz živog blata...
Iskačem iz vode i postanem galeb,
letim iznad Brčkog,a ispod mene vidim Zagreb...
Ispod mene cvijece,miriše,djeca ga beru,
po minskim poljima trče,ljudi se jedni na druge deru...
Izgubili vjeru,a ja gubim krila,
počinjem padat al`drži me nekakva sila...
Padnem pred Lotosova stopala i sad mi opet fino,
osjećam se silno,bez straha koračam mirno...
Udjem u kladionicu,pogodio sam svaki par,
pokupim sve pare,u snu sam opet car...
Dijelim ljudima lovu po cesti,da imaju za jesti,
dajem pare invalidu,za cijeli grad pravim gidu...
Pravim party u centru,na party-ju vjerske vodje,
predsjednici i vlade,pa šta oni ovdje hoće...
Brišem ih iz sna,postavljena je bina,
na bini,Elvis,Davorin i ja,u ruci svaki po porijena...
Pjevamo Plimu od Indexa,jedemo cevape,
sva trojica ko reperi,ono nakrivljene kape...
Skočim s bine i dugo padam,budim se,u znoju
i cijeli san odjednom zaboravljam...
Predamnom je novi dan,novi stresovi su tu,
možda se sjetim detalja,kad budem im o deja vu...

Edo Maajka

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se