Elementalitet

07. veljača 2011 ob 21:20 | 47
SHOT:
Ponovo u sobi prepunoj dima tražim malo prostora
da sjednem s njima da tako zatvorimo krug,
da uzmem riječ, da kažem dve-tri o svemu,
da nadovežem se, ubacim se sad u postojeću temu
- elemental, mentalno stanje muzika
životno određenje način razmišljanja - skuži ga
- nekada stil danas pogled iz mojih očiju
ono kak gledam sve oko sebe pa vidim perspektivu drugačiju
- svi smo ljudi sa dva života,
prvi je onaj svačiji di imperativi su
svota standard status sigurnost i mirna budućnost
ono što zovu normalan život - mogućnost čekanja
kraja u miru i bezbrižne godine što dolaze
al da je to smisao rek o bi da isprazno
dani mi prolaze ja živim za nešto više
note strofe taktove, stihove glava piše
drugi moj život je ova muzika, za nju dišem,
nemam ambicija samo uživam dok pišem,
dok ju slušam, moj privatni svijet, životni stabilizator
- antidepresivno sredstvo, motivator
- antidepresivno sredstvo, motivator,
moj svijet - elementalitet

REMI:
Kog slava lupi u glavu, stvarnost lupi ga po glavi,
istina ne paše ko staklena cipela, nisu svi pravi,
mi se otvaramo ko rane, tu u krugu
bez skrivenih misli spajamo riječi ko boje u dugu.
Pred vama i Bogom, jesam što jesam,
nekad plačem, nekad stisnem zube kad sam bijesna
uvijek iskrena, naivna, otvorena, žena-pjesnikinja,
sretna i nesretna, mekog srca, čvrstog razuma...
Da, prijatelju, kažeš teško nas je shvatit;
Jesi probao? Razmislio? Najlakše je samo ritam pratit.
Jedni nas vole, drugi nas vole blatit,
znam, tako to ide, al ne znam dal ću to ikad prihvatit?
Naše su prilike i neprilike otprilike jednake
Au contrair, mon frere, ne repamo jadikovke..
Na mala vrata tražim put do tvojeg srca
ruka piše sve dok dišem, držim ton dok glas ne puca.
I sada znam na svoj način mijenjam svijet,
dajući vam, stvarajući, elementalitet...
Rima pitka ko dalmatinsko vino, za neke mračna ko kino
predaleka ko Torino, lako probavljiva ko čokolino,
njome nekak želim promjeniti svijet, stvarajući elementalitet.

INK:
Elementalitet, moj njegov i njen svijet
zar sam kriiiiv što sam sensitiiiiv
ko kvartet, dok tipke plećka Dedić
znaš da Inkogović nije skorojević
a ekipa što se nećka, baš šteta,
od prvog do zadnjeg redka predstavljam ko repka.
A klasa ko mečka, uz zvuk živog basa
jer mi je bitnija kvaliteta od dobrog glasa.
I šta će ko reć i tak sve ode u vjetar, nezaspan
prirodan, bezbrižan, letim sam jer sam Pan ko Petar,
a jebivjetar nek nosi maske, jer u glavi nema daske.
Bez smisla za nijanse mi dijele opaske, ne šljivim mase
pa se držim svoje trase ma pustite me da sviram,
pa sam miran da dirigiram poput Prohaske.
Jer ja sam, samo jedan mali u stvari
od sumraka do jutra,što poljubi majk u čelo
kad navečer sprema stvari i kaže:
"/cmok/ Lutko, vidimo se sutra."

Elemental

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se