Između Dva Krika

02. prosinac 2010 ob 16:53 | 24
Covjek sam, i nista neznam.
Mozda bih ti vise mogao reci.
Da sam svjetlo sto se gnjezdi
U ocima tvojim.
Jer da sam i jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem odkidao od ociju tvojih.

Enes Kišević

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se