Jedna Od Onih Bez Naslova

20. studeni 2010 ob 19:28 | 29
Ukradi konop strpljivo,
ispleti čvor po čvor,
dobro zaveži tako, svaki pokret moj
žicom zategni tanki gospodski vrat

sve što možeš izbjegni, otmi mi zrak
uguraj tijesno u mini kutiju šibica
pošalji nas poštom na kraj svijeta

sada me poništi,
sve mane izbroji
sada me poništi
izmisli novoga mene

pa se potrudi da nitko nikad ne sazna
gdje vodi naš trag, ni novu adresu,
najmanjih ljudi
zalijepi nas žešće u vatru šećera i dima
ušapni korak nek pršti tišina
nek prsne tišina

sada me poništi...

ukleši svijet za mene u mrežu ludila i mijene
da zapnem kad krenem i padnem na tebe

sada me poništi...

Damir Urban

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se