Kad ostarim

22. rujan 2010 ob 13:32 | 44
Ne vjeruj
Kad kažu da sam lud
Da me znaju
Od 'ko zna gdje
I 'ko zna kud
Reći će da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene ružne kao ljudska cud

Pobjegnu
Kad kažu da me znaju
Kad ti časnu riječ
Bez malo časti daju
Miševi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oči odaju

Trebaš mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj početak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Trebaš mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim

Ne vjeruj
Kad kažu da sam tih
Da ne ječi pjesma moja
I moj stih
Ne leže im moje rime
Vjeruj nemam ništa s time

Kriv sam
Jer sam bolji ja od njih
Trebaš mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj početak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Trebaš mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim

Ne mari
Za šapat što me vrijeđa
Hrabrih ratnika
Što napadaju s leđa
Ne ljuti se već ih žali
Jer su sami, jer su mali
Ljubav nisu niti upoznali

Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide zima
Vrijeme ipak dolazi po svih

Petar Grašo

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se