Kronično Neispavan

08. veljača 2011 ob 12:18 | 26
[Ink]
Kad shvatis da stvar nije onakva kakva izgleda
Kasno je, vise nemas izgleda

[Shot]
Ponekad sav si svoj, ponekad nisi bas
Ponekad visis s njima, ponekad si nas

[Ink]
Za neke lose uspomene na proslo svrseno vrijeme
Pravim se da ih nema, al one su dio mene
Potisnem duboko, mislim, mozda stvar ode
Ali mrtvo tijelo na kraju uvijek ispliva iz vode
Pa se bacim da ga utopim, samo se smocim
Zelim cisto odijelo, al cipelu u drek umocim
Pa se ukocim, moj mozak pobaci sve funkcije,
Netocne reakcije, uzaludno branim se
Sad je kasno, rijeci su otisle bezveze
Brzo srce kuca glasno, tesko primam poraze
Bolje da nema me, zelim propasti u zemlju
Znaju kako stvari stoje cak i prije nego pitaju
Mora da me dobro citaju, kad tako dobro igraju
Moji meci lete sporo, njihovi brzo hitaju
Precizni ko skalpel sve bolne tocke pogadjaju
Dvaput u istu ranu, dok staru krastu kidaju
Zelim prikriti grimasu sto govori da pobjedjuju
Al oni znaju istinu, zato tako dobro igraju
Svoju partiju, gledaju me preko stola
Molim boga da sve stane, skidaju me do gola
Al najednom staju, odlaze mozda ne znaju,
A mozda se samo povlace naostriti strelice
A najgore od svega je iscekivanje:
Sto ne znam sto ce sutra biti
Pa ne mogu mirno sniti

[Remi]
Ponekad sve ti je jasno, sve ti je bistro
Sasvim na cisto
Sto tvoje oko ne prepoznaje,
Ne znaci da tudje oci ne vide

[Ink]
Jebeni osjecaj krivnje nikako da mine
Pa me razdire iznutra, beskrajna noc bez jutra
Progoni ko Hitler zidove u meni dize zidove,
Ujedno rusi mostove sto vode me do obale
Ne vjerujem nikome, necu tudje savjete
Povrsne sudove, jer ne znaju sto muci me
Kazu osjecas se bolje ako kazes nekome
Zato imam stihove, da ispustim sve iz sebe
Stavim na papir u strofi nalazim svoj mir
Nije sve crno ko tinta, hvala bogu da sam ziv
Potpuno izoliran u svom svijetu egzistiram
Zivi pjesak guta sporo, ako ostanes miran
Zabarikadiran, pa lakse stvari podnosim
Kad se s njima ne odnosim
Kad hocu dodjem - odlazim
Kad se nalazi moja pojava daleko od prijevara,
Daleko van dometa pogleda ljudskog oka
Zidovi imaju usi, mala soba, zrak me gusi,
Zbrka, bunilo u glavi, golem kamen na dusi
I svjestan sam da stvari sto sada izgovaram
Necu znati sutra, jer java postaje san
Jer vise nisam siguran sto je dobro a sto ne
Nista nije vazno, zelim na spavanje

[Remi]
Ponekad sve ti je jasno, sve ti je bistro
Sasvim na cisto
Sto tvoje oko ne prepoznaje,
Ne znaci da tudje oci ne vide

[Ink]
Kazu da po jutru se dan poznaje, i da sve ujutro dobro je,
Al ne kazu kako izgleda kad se noc probdije
Lako je kad se prespava, ujutro ne boli glava,
Al kad ne mozes oka sklopiti zbog stvari sto te terete
Smisljas planove, vrtis filmove, dogadjaje
Sheme i skice taktike svoje obrane
Brojis minute dok cekas sati jutarnje
Ako znas da ti Suncev izlazak nece rijesiti probleme,
Moralne dileme, sto bi bilo kad bi bilo kad bi bilo
Sve se vraca, sve se placa, da se bar sve nije zbilo
Trebao sam slusati sto je rekao je stari
Prije nego nesto ucinis dobro razmisli
Dal se uopce isplati taj potez odigrati
I kako ce se on na tvojoj kozi odraziti
Zaboravi, zaboravi stvari od jucer
Zaboravi, zaboravi da si potucen,
Prespavaj, jer sutra je novi dan,
Jer kronicno neispavan nije spreman za neman
I taman kad se umirim da tiho prenocim,
Nemir ode, al tijelo ispliva iz vode, pa se ukocim,
Moj mozak pobaci sve funkcije...

[Shot]
Ponekad sav si svoj, ponekad nisi bas
Ponekad visis s njima, ponekad si nas

Elemental

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se