Lišo Bez Punta

27. studeni 2010 ob 18:19 | 26
Ne mogu kao prijatelj više sa tobom
i ako ne bih htio svadit se s bogom
i nek mi oprosti za trenutke slabosti
jer još sam uvijek onaj čovjek nesretnik
to te ima kraj sebe a ne može za sebe
vjeruj mi, ljubavi

I kad zbrojimo što nam život da
ostanemo uvijek lišo bez punta
i nikad nemamo sve što želimo, za druge živimo
da ih ne uvrijedimo, a sami patimo,
a sami patimo.

Ja ne mogu srce da ti dam
jer ja bih onda od Boga pobjegla
i nek mi oprosti za trenutke mladosti
jer još sam uvijek ona žena nesretna
što ga ima kraj sebe, a ne može bez tebe
vjeruj mi, ljubavi.

Dražen Zečić, Zrinka Cvrlje

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se