Mata

18. prosinac 2010 ob 11:24 | 28
Mata je rođen jedne nedilje,
četrdeset neke godine,
otac nije za njega ni znao
s križnog puta kad se vratio.

Živili tako skromno al ponosno,
u selu malom pitomom slavonskom,
seoske babe nisu ga volile
kad krene šorom navuku firange.

A ja, k o da ga vidim još i sad,
u kas vraća konje s pojila,
selo priča, Matu ne briga,
samo konje brže potjera.

Onda je došla devedeseta,
otac reče sad il nikada,
i Mata krenu k o iz nekog sna
bez igdi išta al srca velika.

Te su mu zime brata ubili,
spalili selo, konje odveli,
oca su našli nakon mjesec, dva
slomila ga tuga velika.

Bio sam s Matom prošle nedilje
kod crkve poslije mise jutarnje,
uz njega sin mu i djeca bratova,
pa gdje si Mata, kako je, pitam ga.

Veli mi sve će biti k o ranije,
opet će selo okitit kapije,
sve ćemo vratit, al jedno nikad ne,
uspomene što su nam nestale.

Miroslav Škoro

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se