Mislila Sam Da Si Pravi

09. prosinac 2010 ob 15:25 | 52
Pogledaj u nebo, i priznaj da si me sjeb o,
da nikad to nisi uraditi treb o,
da me tako navlačiš, pališ i zavlačić, da shvatis,
poslije kracćeg vremena, da sam ti preko tjemena,
ponestalo ti je kremena,
pa se vie ne pališ. ne mene se žališ, na moj račun šališ,
na mene bijes kališ, za drugim curama sliniš i bališ,
za mene ni ne mariš, izbjegavaš me čim me vidiš negdje variš,
a ja...
istina je nisam ni kurva ni svetica, sise mi nisu petica,
ne blještim kao zvijezdica,
i niko ti na meni ne zavidi, nisam taj tip djevojke koji se nekom lako svidi, nisam savršena pa ti vidi, i bolje idi, dok srce još ne bridi,
i dok te još uvijek smatram za nešto lijepo, iovako među nama sve je bilo slijepo, al bijedno,
je jer je samo mene boljelo, i dok te je moje cijelo bie voljelo,
uvijek sam ja bila ta koja ispliva, ona koja uvijek o nama sniva,
oprosti ali ja zaista nisam kriva, što su mi gledanja na svijet siva,
i oprosti što nisam Iva,
oprosti sorry, što sam uporno bila ta koja se za tebe bori, koja kad si tužan i ona se rastuži, ona koja se smije i tvojoj najglupljoj fori, ona koja za tobom gori,
ona koja pokušava sa tobom da diše, ona kojoj si bio duga poslije kiše, kojoj si bio fetiš i kliše, kojoj kad te ugleda sve ružno joj se briše, ona koja je zbog tebe znala rime da piše, ona koja je uvijek bila tu ali nema je više,
i ti si uvijek bio tu u mojoj glavi, činio si mi najbitnije stvari, sanjala sam da tobom osjetim sve ljubavnje čari, jebi ga mislila sam da si onaj pravi,
i mislila sam da sam i ja za tebe ona prava, ona jedna jedina cura, sa kojom da bi bilo zanimljivo nije potrebna trava, sa kojom je osjećaj strava,
osjećaj u oblake diže, koja te uzbudi i malo niže, onu koju želiš da osjetiš bliže, ali ti si izgleda u meni vidio samo glupaču koja će suze za tobom nizati, stopala da ti liže,
da trčka za tobom, a ja bila pukla nisam znala šta ću sama sa sobom, nisam od onih koje kad imaju problema sa ljubavnim dobom, mire se sa grobom, ne mrzim te i ne smatram te snobom, samo si mogao biti malo blaži sa tim bolom, znam ispao si ok u društvu sa tim folom,
e samo da znaš koliko si mi značio, osmjehom mi dan ozračio,a ispalom ga mračio,
moji dani su većinom bili bez sunca, e doveo si me do kurca, istna je ja ne buncam,
samo pišem ono što mi je na duši, ono što me guši, kakav je to osjećaj kad ti neko sruši,
svaku ciglu koju si do sad sagradio, sve ti srušio umjesto da te je nagradio, i pitam se šta si za to zaradio, kad si to napravio uradio, možda da bi se osjećao bolje, ali zato služe drolje, ipak protiv tvoje volje,
ja zaista ništa ne mogu, priznajem nisam ni do Ivinih nogu, ali da postanem takva ne molim se bogu, i zabole me smirena sam a jogu,
ne radim, srušio si mi kulu ali evo novu gradim,
sigurrno i polako, znam bilo ju je srušiti lako, jer je iovako,
bila za tebe pravljena, i bolje što je sa zemljom sravnjena, i nadam se da i tvoja duša poslije one prave djevojke biti otkravljena,
i da će ti se sve ovo jednom vratiti, da ćeš i ti jednom zbog nekog patiti, nadam se da ćeš tu bol dugo pamtiti, kako je meni bilo tek ćeš tada shvatiti !

Ivana Kindl

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se