Moj dida i ja

18. prosinac 2010 ob 14:55 | 34
Preko polja kroz sjećanje ide
krsan čovik, tvrde brade sive
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka

čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu

poštenim putem ići bit će teško, znaj
al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj

Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

poštenim putem ići bit će teško, znaj
al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jače od oluje
da me dida još jedanput čuje

Marko Perković Thompson

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se