Napokon

09. siječanj 2011 ob 16:53 | 19
Ljubav dođe i ode
pa tuguješ zbog nje.
A kada imaš sve ne vidiš ništa
i to je najgore.
A mene u sreći raduju sitnice.
Stvari koje dijelim,
sa onim koga volim.

A ti me sprijeći,stavi tuđe lice.
Ako tako želiš, koga se ne bojim.

Znam da svi smo bili prevareni, sami.
Bezbroj puta u životu svom.
Ali ja ne strahujem od koraka u tami.
Sada imam tebe...napokon!

Ti živi u strahu od sebe
a ne postoji lijek.
Kada ljubav digne ruke od tebe
a jednom zauvijek.
Mene u sreći raduju sitnice.
Stvari koje dijelim
sa onim koga volim.

A ti me sprijeći, stavi tuđe lice.
Ako tako želiš, koga se ne bojim.

Znam da svi smo bili prevareni, sami.
Bezbroj puta u životu svom.
Ali ja ne strahujem od koraka u tami.
Sada imam tebe...napokon!

Vanna

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se