Ne pitaj mene

18. prosinac 2010 ob 14:59 | 43
Izgubija sam vrime, previše sam htio
Pobjeće i mjesec, suviše san snio

Sad mi zora često, pogledava oči
A što joj kradem vrime u njenoj samoći

čujem kako nekad jecaju planine
Pođem njima kad se zaželim tišine

Nepitajte ništa sa kamena dušu
Jer vjetrovi sada neki drugi pušu

A šta će ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš

Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Dođe mi da se predam
Kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Vene mi usred grudi
Vene zbog dragih ljudi
Ne pitaj mene

Izgubili smo vrime, previše smo tili
A se barem nismo kao zmije krili

Mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
Bez ljubavi gladan, bez radosti žedan

A šta će ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš

Ne pitaj mene

Marko Perković Thompson

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se