Ničija Žena

09. prosinac 2010 ob 12:49 | 24
Sitno je tlo na kojem stojim
dati se onom koji ništa ne traži,
nositi križ na leđima svojim,
a sve to zbog čega?

Sa jutrom na licu izbije stid
od tuđih imena i tijela,
između nas ja podižem zid
da me štiti od svega;
a sve to kratko traje, pa opet krene po zlu,
i teško je biti iznad toga kad nisi tu...

Ja sam ničija žena
i da u bijelom pređem prag jednom,
takva ljubav se ne ponavlja često;
i tiho kao sjena opet pratim stari trag,
ali grom ne udara dvaput u isto mjesto;
ja sam ničija žena...

Takvi k o ja odustanu prvi,
u meni ljubav raste dok padam;
dobiti sve bez kapi krvi,
pa čemu se nadam?

Sa jutrom na licu izbije stid
od tuđih imena i tijela,
između nas ja podižem zid
da me štiti od svega;
a sve to kratko traje, pa opet krene po zlu,
i teško je biti iznad toga kad nisi tu...

Ja sam ničija žena
i da u bijelom pređem prag jednom,
takva ljubav se ne ponavlja često;
i tiho kao sjena opet pratim stari trag,
ali grom ne udara dvaput u isto mjesto;
ja sam ničija žena...

Ivana Banfić

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se