Odavno, Zauvijek

21. studeni 2010 ob 10:20 | 33
Bolujem od tebe dušo ja
Samoća prati me
Bolujem jer nisam ničija
Već dugo, dugo vrijeme.
Bolujem što za te nemam lijek,
Što nema te, a tvoja sam baš zauvijek.
Bolujem, što nisam umrla
Kad sam te vidjela.
Bolujem, jer nisam dovoljno za ljubav dubra bila.
Bolujem što za te nemam lijek
Što nema te, a tvoja sam baš zauvijek,
Odavno zauvijek.

I prođe dan, prođe noć
A uspomene tuku
I prođe smijeh a neće bol,
Dok ruka traži ruku
Duboko u oku mom
Suza s tvojim okusom.

I bolujem jer u srcu je lom
A tuga kuću ne bira pa useli
U bilo koji dom.
Ja bolujem što za te nemam lijek
Što nema te, a tvoja sam, baš zauvijek,
Odavno zauvijek

Danijela Martinović

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se