Pogled Sa Bardo Ravni

10. studeni 2010 ob 21:09 | 18
Svako stoji sam
U srcu svijeta
Proboden jednom zrakom sunca
I vecer je vec tu.

Ja nisam proslost, ja nisam ni buducnost
Ja sam mir i tuga zamagljenog pogleda
Plavi na obzoru dim.

Ja se ne smijem, ja ni ne placem
Ja ne postojim u sjenci rascvjetalih bagrema
Spreman na zaborav.

Sumorne ceste iz klupka raspletene vode me
Vode me niotkuda, nikuda
Kroz mracni smijeh ponora.

Prozirno lice odaje premorenog ratnika
Sto pozdrav nosi bakljom obasjan
Sa Bardo ravni.

Dolazim kao sapat
Dolazim ...

Aerodrom Pogled Sa Bardo Ravni

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se