Pohvala ničemu

10. siječanj 2011 ob 11:15 | 23
Tako mi prija što nema ničega.
Što se događa zračno ništa.
Što sa tjemena svakoga brijega
slika je ista.

Zuj kolobara baš mi odgovara,
jer se vidno širi u nečuj.
Do gluhosti sluh me nagovara
na pohod riječju.

Tako je dobro kad nešto splasne
i svane lice ništoće jasne.
Poćudno je kad besput i cesta
zamrse mjesta.

Djelatno je kad misao stane,
kad se stoljeća smaknu u dane.
Sa stanovišta svakog lista
jesen je ista.

Vesna Krmpotić

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se