Ponekad poželim

14. prosinac 2010 ob 10:34 | 50
Obuci haljinu, cipele najljepše što imaš
na lice stavi smijeh
a ja ću doći po tebe
kad krene ova noć
tisuću koraka za dvoje
zapleši sa mnom ovaj ples

U ponoć zvoni sat
nježna i lagana ko svila
zaustavljaš mi dah
neću ti reći jer već znaš
e kad bih mogao
sad bih poletio bez krila
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Nad morem mjesec mlad
u oči skupila si zvijezde
ko nikad do sad
srce mi šalje dobru vijest
e kad bih mogao
sad bih zaustavio vrijeme

Luka Nižetić

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se