Posoljeni Zrak I Razlivena Tinta

12. siječanj 2011 ob 23:15 | 25
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I duša mi je otvorena knjiga
Moje nebo je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Kome biti zahvalan, živote moj?

Krenem obalom koju dobro znam
Samo dva minuta pješice do luke
Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
Iglom izbodene ruke

Pa opsujem da ne mogu prostije
Mada odavno sam pobjego iz geta
I mjesec iznad nas ima okus hostije
A cesta miris izgubljenog svijeta

Moje nebo sad je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Zato pjevam da ne pojede me mrak
Jer da nisam ovo ja bih bio boljka
Kome biti zahvalan, grade moj?

Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I život mi je otvorena priča
Ja se često spotaknem, al se uvijek dočekam
Ja sam čovjek koji nema briga
Kome biti zahvalan, grade moj?

Zlatan Stipišić - Gibonni

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se