Priča o jednom hrastu

02. listopad 2010 ob 17:28 | 33
Prid mojom kućom stari hrast
Još ga je pradjed sadio
Djed mu je grane vezao
Pod njim se dado igrao
Pod njim sam djedove priče slušao
Šaševe pod njim palio
On me je hladom grlio
Pod njim sam zore čekao

Pod njim su nekad pjevali
Šokački, bijeli svatovi
Tiho su pod njim njištali
Umorni naši dorati

Sad su mu grane uvele
Valjda ga život napušta
Samo na jednoj lista još
k'o neka želja posljednja
Ljudi mi kažu, sijeci ga
Vidiš da dušu daje bogu
I znam svak' bi to učinio
Ali ja to ne mogu

Jer kad mi hrasta ne bude
Gdje će se tuge moje skriti
Kad sa njim umre sjećanje
Možda ni mene neće biti

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se