Ružo Hrvatska, u spomen na Savku Dabčević - Kučar

06. kolovoz 2009 ob 22:01 | 189
U njenu sobu uđem tiho.
Tiho baš, na prstima.
Bojim se da ne zalupim glasno vratima,
Zaspala je zadnja ruža hrvatska.

I tek sad kad je nema.
Tko će jutrom da me budi.
I tek sad kad te nema dobro znam,
Ti si bila zadnja ruža hrvatska.

Ružo, moja ružice,
Sve sam suze isplak'o, noću zbog tebe.
Ružo, moja ružice,
Sve sam suze isplak'o.

I kako sad ovako sam.
Protiv tuge i oluje.
Kad smo bili kao prsta dva,
Prsta dva jedne ruke.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se