Školjka

08. siječanj 2011 ob 00:43 | 20
Skupljene su u njoj tajne
sto ih sapcu morske vlati
a u njene usne sjajne
sve ljepote mogu stati

Sve sto zivi u daljini
nepoznati neki zivot
sve sto traje il se cini
nekad lijepo, nekad krivo

Skoljka mi prica, lijepo mi prica
skoljka mi prica, tiho mi prica

Sva rodjenja i sve smrti
ona njezno prima u se
stari svijet dok struja vrti
tajne joj ljepotu bruse

Primaknem li svome uhu
njenu tvrdu, rahlu koru
premda zedna i na suhu
o samoci ili o moru

Kad su glasni, kad nas plase
razgovori pred oluju
ona sve to cudno pase
sve to njene usi cuju

I o brodu i o dragom
sto ih skrise noci plave
sto ih nekom hladnom snagom
vjecno njisu morske trave

I u hladnom tom pejzazu
njen je sedef poput hrama
gdje se cudna svjetla slazu
a izbija samo tama

Njezin biser sja se dugom
i treperi poput rose
o zivotu vjecnom, dugom
dok joj more plete kose

Tereza Kesovija

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se