Smijem se bez smisla

14. siječanj 2011 ob 16:44 | 18
Cinilo se nocas da si opet ovdje
i da te ljubim kao sto sam znao.
Htio sam da pitam otkuda se vracas
i njezan da budem i otrovan, zao.

Htio sam da priznas da ti je sad zao
i da me k o nekad opet volis malo,
a onda se jutro razlilo po nama
i sve se u meni prekinulo, stalo.

Uzalud se budim, ponovo je vece,
u bucnome stanu neki cudni ljudi,
piju moje vino, govore o tebi
nemarno, bez srca, pripiti i ludi.

I ja nesto glumim, smijem se bez smisla
pobjednik u lazi i putnik bez cilja,
a znam da je lakse kada nikog nema,
plakao bih glasno, zaspao od vina,
ovako u guzvi smijem se bez smisla.

Zdravko Čolić

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se