Šokačka elegija

08. listopad 2009 ob 12:51 | 39
Tužne su moje noći i zore
Danima vrelim sjeta se vuće
Nedilja prođe koraka nema
Na pragu drage rodne mi kuće

Otac je umro već ljeta ima
Proljetos mati ode bez riječi
Nekoć nas bilo stari i mladi
Sjedišmo brojni kraj stare peći
Preko šljivika čežnja se spušta
Pristaju zvijezde sjajem davnina
Vrime je stalo u mojoj duši
U crnoj brazdi i kaplji vina

Dida odavno ne djela kolce
Za vinograde plotove sive
Baka već dugo ne sprema ručak
Za kosce što se vraćaju s njive

Mati sad više ne kopa bašću
Odavno otac ne preze vrance
Sestre u život otišle same
A ja još vežem te stare lance

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se