Tempo Velegrada

08. veljača 2011 ob 13:02 | 31
Tijelom prolazi ti ritam grada
Mjesečina na lice pada ti
Osjeti, dal vidiš li?
On zbog tebe postoji...

REMI:
Hej...Šššš..slušaj kako diše,
osjeti miris mokrog asfalta poslije kiše,
dotakni sivu, hrapavu kožu betona,
kad ga jednom takneš, držiš ga se ko ja mikrofona.
Njegov olovni dah isprva uljeva strah
ali što više dišem s njim to ga više u krvi osjećam.
Ko vrsni diler, navuče te odmah, i dok su pluća puna smoga
ti ne kužiš, to je droga ovog betonskog Boga,
ja ko ovisnik priznajem da ne mogu al ni ne želim bez toga...
Gdje god da odem, sve me podsjeća na njega
svaki pedalj, svaka fasada mi zgleda ko dio mog grada.
Nikada, nigdje, koraci isto ne zvuče
ko kad koračam ulicom znajuć da tu sam kod kuće.
Volim kad mu uzavre krv i poludi
kad mu žilama naviru bujice tisuća ljudi
skoči mu adrenalin, ko divlji pas strgne se s lanca,
tad me zna bit strah ko da sam malo djete u rukama stranca.
Volim ga gledati dok spava, njegov san moja je java,
i dok misli mi teku kao Sava;
Volim ga gledati dok spava, njegova java moj je san,
dok imam srca neće biti sam...

SHOT:
Osjeti ga kako diše grad kako pulsira
dok se dan polako gubi u sumrak, nikog ne dira,
svatko kroči svojim putem, grad diše istim dahom
pluća miliona, stupa korakom kolona svojih ljudi,
svojih duša, svog života grad nosi grijehe i pogreške
svakog svoga pasjeg skota, on te smota ko kanabis
zavede ko žensko tijelo, gradski ritam te povede,
povede u cijelo putovanje beskrajima svojih ulica,
fasada, svoga ponosa i jada - gornjeg i donjeg grada,
smrada rijeke što ju presijeca i osmjeha ljudi
kad im na račun sjedne plaća početkom mjeseca,
grad...- grad koji me inspirira i potiče, da
baš za njega pišem svoje priče...

REMI:
Da baš za njega ja pišem svoje priče...

INK:
Ja živim u vrtlogu, (grada)
sve noćne ptice recite hu hu, za mračnu ulicu (grada)
Ink piše kak se diše u velegradu, sada
Kada neki od nas više nisu s nama
sve nam zvuči smiješno ko Dalaj Lama.
Inkognito (ššššš...) budite tiho,
samo djelić sekunde i potoneš u mrak za sitno.
Postaneš nevidljiv, kraljevo novo ruho
zato dobro pazi što ti šapćem na uho.
A ti protuho, što me slijediš u sjeni
Drvena kraljica 2,3, nek ti se srce skameni
Ne vjeruješ nikome, bolje vjeruj meni
za tempo velegrada trebaš bolji hoody neg Kenny.
Jer svi nose maske, to je dio prakse
Živo blato za prase, jer te zaludi ko mase.
Odraso na sirenama, Bože grijehe prosti
tempo grada u venama nabija bilo do kosti.
Znam gdje, neman počiva znam kuda ić
bilježim ritam zločina ko Fabijan Šovagović.
Pa sam spreman za velegradski spleen
čvrsto vezan ko adenin timin
gvanin i citozin........

SHOT:
Ima bezbroj lica i naličja - jezika i narječja
raste poput malog djeteta iz naručja ljudi
koji su mu krvotok u tempu velegrada,
jedan ustaje dok drugi pada, on se ne mijenja,
mada bio je i bit će cilj mnogima
moja inspiracija on je tlo pod mojim nogama

Elemental

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se