Tisuću devetsto dvadeset i osme

17. listopad 2010 ob 12:13 | 65
U tisuću devetoj stotini, u dvadeset i osmoj godini,
jednog jutra usred Beograda, puno tuge i još više jada.

U Skupštini pištolj opalio, Stjepana i Pavla pogodio,
Hrvatska je majka zaplakala, braća Radić za Hrvatsku pala.

Kad je Stjepan Radić umirao, Hrvatsku je braću dozivao,
oj Hrvati braćo moja mila, naša majka Hrvatska je živa.

Najbolji Hrvatski Tamburaši

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se